Књижевне новине

Slavko JANEVSKI

Mera

pEDALJ NEBA korak njive sam, Ta, Gdlamu,

kaplja, moa,

pregršt divlje Yaži

tanka mit belomagile

dah, meseca,

u grlu vetar

žedan, buna”

gladno stado —

to je Makedonija.

Za otadžbinu i proleće (TADŽBINU zašto da voliš? BanaWo.

I čista računica.

Za ljubav agituje, pogledaj, mesec svetlucav.

I sve što je tvoje je, I moje. I pesak i golet

: m i cveće. Otadžbina nam mije svakako ovo višnjino

| proleće. Dal može mrtav vojnik otadžbimu, ipak. da ima? I kad su sunčani dani da li je pod, zemljom,

| zima? Kliment

916.

FDNO OKO drugom,

očni kapak krade. Međusobom, zubi se ujedaju.

Uši se me bide da se zghabe za uši,

Mozak žedmo sam, sebe pije.

Glava, sam, meglava. Stoglavnik, bez glave.

rani eni mmuye mr: rs prmuuisriria reumu pr umuruu uuu rerne unum unnauspuai

EMILIJA IZAĐE lagano na terasu i pogleda žmirkajući u zelene krošnje. Na sebi je imala spavaćicu belu i čistu, sa dugim rukavima i povećim dekolteom. Drveće, olistalo i krupno zaklanjalo je prozore skoro do samog drugog sprata. Prozori i terase stanova na prvom spratu samo su provirivali ponegde između krošnji drveća. Gledala je zeleno lišće, radosna što može baš tiko u spavaćici da izađe na terasu i da posmatra. Tu je nije mogao videti miko, iako je terasa bila prema ulici. Ko zna da Emilija nije baš i želela da je svi vide, da je gledaju,

Pipala. se za grudi. — Nabrekle su — rekla je. Udisala je vazduh osećajući kako joj struji čitavim telom. Iza nic, u sobi, Anrijeta je nameštala krevet.

TLUSTROVAO JIALIL TIKVNSA

KNJIŽEVNE NOVINE

Gromovi u ljubavi bremen sam od, munja.

Ljudima kuga jezik žvaće ja zamemljujem.

Zato ma mom liku zogyafskom ogamj gnezdo dubi.,

Pyesahlo jezero kaplje mi samo iz očiju.

Pa dobro

iskopaću oči

da bi progledalo slepilo, Čuješ .

oči,

Sudbina susedova : . 'Ćele kula 1809.

HILJADE USANA nayova zgnječenih a hiljadu očiju truli otečenih, hiljadu, glava trupova bosečenih.

Paša dyvodđelja diže kulu ma vrh kule modđay čakal como grakće

GLAVA DO GLAVE KRVAVE TULE PALITE SVEĆE HRIŠĆANSKE BULE GRAK-GA!

Vuku, komade mesa u dronjcima krkljaju pesme iz grla ohlađenih u pesku krvavom zjapala su zimuta.

Diže kulu bela vuka

na vrh kule modđay čakal

modo zavijqa

GLAVA DO GLAVE ZID SE DIŽE

U ČELJUSTIMA TAMNIM SOPSTVENIH CREVA

VAU!

POEZIJA

Bezglavoa, tela sablasti dave zaklame želje sa stoprsta, steže brade sa semom, žvaću krave brdašce Čegar iz kože beži

kula, u, magli strašan, je kikot

u hiljade glava kutnjaci šlipe

a go derviš preko wmjih, skače

i orao klikće if MORAVA TEČE TRUPOVE POJI. TRUPOVE VUČE KOSTREŠI GOJI UHU!

| Tambura kornjača, žice od creva

u Yukama veziva creva ječe

bezglave kosti pisak i vreva

u. kol, su. Bilo je. I mije buna. Zubati pacov, kusonogi svetac .

u tami kroz inje lupeški se šunmja, jedno je kolo celi Balkan.

Zapeva petao

OVU ZORU SIVU TI BOSU

SLEPO ĆE GAZITI RRVAVA ROSA

KUKURIKU!

Slepcei | 1014. SOčIMA SU napojili svoje Kkame da me može suzo da kame iz jame slepaca, više da ima Samoilova Brsjačija, Lele Makedonijo slavi svoju obneviđelost i glupost knjazevsku isplači jer je domorodac KkYtica postao Vizamtinac ostade što je i bio posle i pre Belasice lasica iglozuba,

Lele u ovoj Lelekiji u ftvyđavi ohridskoj

PIB ZA PBH NI<BBIŽ E FNBHIEME BNBOS7BHINI ZA“

Vera KOLAKOVIĆ

— Gde ću sad da ga stavim? — pitala je rijeta. i: ž ERonilija se naglo okretc, pogleda u Anrijetu kao da je prvi put vidi, i držeći se za grudi,

reče: a. — Na krevet, Anrijeta, znaš i sama gdc. Pazi samo da ga mc ispuštiš, molim tel Ah, moram već u krevet, vreme je, BI

Sunce je stidljivo provirivalo između lišća i blago joj obasjavalo lice. |

— Mislila sam i sama da te pozovem, Vrcme je da ga nahraniš — reče Anrijeta.

Emilija uđe u sobu oslanjajući se o usputne predmete i leže. Anrijeta je nameštala drugi krevet. Bila je niska, debelih nogu i kratkog vrata. | =

— Moram spremiti ručak — govorila jc za sebe. — Jesi li gladna, Emilija? — rcče.

— Jesam, Anrijeta, ali kasnije. Da li je on dolazio? o “ML, |

— Da, jutros, ali nije hteo đa te budi.

— A zašto me nisi probudila? Jesam li ti izričito rekla da to e nc činiš? I da me odmah probudiš kad dodčc!

— Nije hteo on. Ulazio je, gledao te dugo i izašao. Mora da je lepo imati nekog ko te tako voli — reče Anrijeta sa jedva primetnim smeškom i sede pored Emilije na krevet.

Emilija pomeri glavu ustranu 1. pogleda Anrijetu. Smešila se jednim krajičkom usana, bleda, dok joj je seda kosa padala u pramenovima po vralu, a na pojedinim mestima bila tako prilepljena, da je izgledalo da je urasia u samu kožu vrata. . .

— 1 kad će opet doći? — pitala je.

— Svakako u podne. i

— Ah — uzdahnu Emilija. aLIe

— Divno — reče Anrijeta, ustade i poče da se češlja. Uzela je haljinu iz ormana ı presvukla se. U njoj su joj do izražaja dolazile zadnjica i noge iznad listova. n

— Sad bi mogla da jedeš — rekla jc.

— Bolje da sačekam mnjega. A možda on neće mi doći? 3 • — Ne verujem. Ti znaš da te on voli i da svaki dan dolazi. pw

— Znam — reče Emilija vrteći rukom pramen kose. A šta je rekao moj otac na Ssvc ovo? — upita najednom. . . .

— Ljutio se. Kaže da nije lcpo što si već u godinama. i |.

— Ah, Anrijeta, znala sam da ćc 1O TCCI. I sama sam ti kazala ranije. Ali baš mc briga. Ja postojim za sebe. I za njega. i

Gledala je u Anrijetu dugo kao da je htcla da na njoj proveri sve što je pričala, Onda se skupila ispod pokrivača navlačeći ga do samog vrata i smcjala se. i

— Kako me svuda ljubio, Anrijeta. Kako me stiskao. Moje ruke, udove, celu mene.

Najednom se ispružila, odbacila pokrivač i uozbiljila. — Morala sam to već jednom da uradim — rekla je ozbilimo. i i

Ispred vrata zaću se da neko govori, Anrijeta napravi poslednji potez češljem i izađe. | — Dobar dan, Anrijeta, Jeste li hteli nešto?

— Dobar dan, ništa... ništa. Učinilo mi sec samo.

Čovek uvuče glavu ı nestade iza vrata,

— Je li on? — upita Emilija.

— Ne, komšija iz stana broj pct,

— Kad li će doći? — reče Hmilija, ali kao

za sebe, — Znaš šta mi so čini — obrati sc”

Anrijeti. — Da on ne voli bebu. ~ e — To ti se samo čini — rekla jc Anrijcta

i okrenula glavu ustranu skrivajući smeh. — Zašto ga onda nikad ne pomiluje?

— On voli tebe. A jutros kad je dolazio gledao je dugo i bebu. Da znaš samo kako joj Je tepao. o u.

Emilija je gladila lagano pokrivač slušajući Anrijetu.

Na vratima se ponovo začuše glasovi. Sad

su bili bučniji. Anrijeta pojuri ka vratima kao i 47 po, ) eMoi

sumanuta. a S x | — Ti si, Dari — reče pre nego što otvori vrata.

Ispred je stajalo pet mladića. Jedan je otključavao vrata stana broj 4, dok su trojica čekala nestrpljivo da ovaj otvori. Dari je ušao sa Anrijetom.

—. Jesi stigao, Dari? — reče Anrijeta. Emilija te pominje celo jutro. o

— Ah, jadnica — reče Dari i uhvati jc za grudi.

Anrijeta uvuče glavu, a ramena joj se uzdigoše, tako da je izgledalo da je mogla da primi još dva Darija. Ušli su iz predsoblja u kupatilo i seli na kadu. | ı- ;

— Jesi li nešto kuvala? — pitao je Dari i seo Amrijeti u krilo. | .

— Jesam — stiskala ga .jc ona. — Celo jutro sam tražila tvoje omiljeno meso — goVOrila je isprekidano. — Meso sam ti skuvala stalno jc govorila. KI 1

Stajala je u kadi dok joj jc gornji deo haljine ležerno počivao na zadnjici sa rukavima koji su bespomoćno visili sa Strane. TI dok joj je haljina lagano klizila,· ličila je na kakvu

opet gospodavru debelog brava kolju iz zlata u, zlato mu toče vino

ža, mazdyavlje.

Od. besme i grla bole.

___A daleko su bitke. ___Vasiij nokte oštri ___da kopa grobove plitke. ___A ovde mazdravlje

iz pehara u pehar

(nazdravlje mazdravlje nazdyavlje) putuju eha. -

Pa

nazđyanlje

Na bojištu hiljade očiju zgažemih, nazdrawlje

slepci se vraćaju poraženi nazdryavlje astmu, mazdravlje pred. slepcima je zid, od, tame nazdyYavlje

jedni s drugima držeći se za Yuke grozd su za jedam, grob

bezočnik, je s vidom

i vrlo je doba

jey slepac je ob.

Bogomoljci žalite za sotonom,

kosmatom i kopitastom. Iguman, nek. je boš. Zemljo mištavma s izgubljenim, imenom nazdravlje

ti si zemljo trmasti bokoy

sba si iskobamo oko

u koje krvave kiše padaju.

Glagoli mi dadoše inogđa i dnmes

u. ovoj Makeđoniji

potomstvo slepo od slepca se Yađa,

Preveo Branko Karakaš

Izbor pesama je iz majnovije zbirke poezija Slavka Janevskog „EVANGELIE PO ITAR PEJO“ (Evanđelje po lukavom Peji) koju je izdalo dzdavačko preduzeće „Kočo mRacin“ iz Skoplja.

aa Kia —

akrobatkinju koja se sprema da izvede svoju najuspeliju tačku.

U sobi, Emilija je šaputala: — ·QRAnrijeta, treba da nahramiš maloga.

Kada se neravnomerno klatila gore-dole. .. — Mali plače, ugušiće se — vikala je Emilija svojim nemoćnim glasom.

— Opet ona sa svojim glupostima — reče Anrijeta navlačeći haljinu.

Dari je već bio u sobi.

— Kako ste? — pitao je.

Emilija ga pogleda stidljivo, navlačeći spavaćicu preko usahlih grudi.

— Bto, mali plače!

Dari uze zavežljaj iz kreveta i reče:

— Baš je sladak mali!

— Sladak je — reče Emilija. — Moj otac kaže da treba da se stidim.

— Nije to ništa — rekao je Dari i seo za sto.

Gledala ga je nekoliko trenutaka a zatim odmahnula glavom nezainteresovano, kao da je u njemu videla sve svoje davne, minule nepovratne godine, kojih više nije bilo nigde do u njoj, u njenim usahlim grudima, sedoj kosi i samoći koju je tako brižljivo negovala celog žavota.

Crvenog lica i vlažne kose, Anrijeta je po-

stavljala sto. Uskoro su ona i Dari seđeli za“

stolom. Samo je Emilija lagano u krevetu srkala svoju supu i s vremena na vreme sipala kašiku supe na zavežljaj pored sebe.

— Ona još uvek misli da je to dete — prošaputa Anrijeta.

— Da — reče Dari završavajući mimo svoj

· komad mesa.

Sa druge strance zida čula se lupa pesnica o zid.

— Moram da idem — rekao je Dati — Čekaju me da učimo.

„—.Ah, Dari, — reče Anrijeta i pogleda ga sažaljivo. — Žao mi je što se toliko mučiš.

Dari je već bio na vratima.

— Zdravo, Anrijeta, doći ću sutra,

Emilija spusti tanjir na bod, — Odc reče, — Kao da me više ne voli.

— Voli te. Siroti Dari, strašno uči — reče Anrijeta, uze zavežljai natopljen supom i odnese ga u kupatilo, hi — Nemoj da ga ispustiš — dobaci joj Emiija. — Ah, bože — pomisli Anrijeta i poče da prav, OVI zavežljaj od čistog peškira, oslušxujući zvuke iz susednog stana.

veeepon:epsnpe papa uinuuyae ipaeiueziznreaz rare rezaznaeau me e acırieraaaanOn auu inae eur rune aauaar ae ameme iaau rmuneearesruziiaeCraaa e mnean ai aeaen= ume oererununeeew a.

Dobrica BRIĆ

Povratak iz polja u letnje predvečerje

K LECAM za tromim, byrdimw, bolova s prezrelom, dimjom sunca ma tvilamd, Skripe mi vazlokami tulci zglobova. So umora i čičak žeđi u žilama.

„Suici izleću levaku > oka.

Bulkte oko Yeke kubeta stogova. ZŽmirkaju prozori brdski zaseoka razbacanih između volujskih Yogouva.

Muža ozsimačnih bunara. O vidim

ženu, s kofom, oko koje pljuska, voda. I jedan dud i dragi crvemi Krov i dim što muti plavi vir mebeskog svoda.

U so umora ogrezo do grla

zemljo pod noktima + u opancima:

Ja tebe orao a ti mene orla

i mlela i vejala prah po proplancima. Klecam, kroz šor trla u čičku do grla.

*

O sušo made o dugo mog sna o tupo oruđe tela na, pročelju: Sve češće, Yomeći Wu, ponor bez dma prividam, mekog stvašnog drvodelju.

Kad padne veče, brate moj meseče

i pođeš sam Kroz maše Kualipolje Yavnmo rušne će li sestrice vlati šaputati.

moje pesme... A medavno, ej a donedavno:

Cim dan poklekne pyed imojom satayom ja pojašem, vihor-ždyepca bez lara

ba kovitlam, sazvežda svitaca atavom, oko lipa i guvna, trla i bunaYa.

Vetar draška jasiku. Noć grca u pivu. Pretponoćni makovi mjišu pune čaše. 4 moju Yosnu kosu ko srebrnu grivw, ražvigovac dovojačkog daha wijoraše. Svet lumpuje u tom penušavom, pivu!

*

Smiraj ma bregu žutog vola dere, Kap iz zvona uzburka mimaı okolinu. Pište u pšeničnjaku skrivene testere: pada krhko stablo sjaja u dolinu.

Pauci šuma guber moći snuju. Skripe suvi tulci dyhtavih udova, Žarke oči prozora još mi mamiguju kroz trepavice Šljiva i dudova. Tkalje nežnosti ćilim pesme smuju .

Smeh čekrka — muša bunara. O viđim: pljušti iz bakvača kao sma voda. Vidim i dud i dragi crveni krov i dim što muti plavi vir mebeskog svoda\

Vlašići prozora u žeženoj peni. ·

Buljuk senki dumjicw, kasnih, boja pase. Samo jedno bprozorče treptaće u, men. i onda kad se sva sunca pogase... Tobi se grozd prozora u čađavoj beni,

Suton na brdu žutog vola dere,

Kap iz zvona preplavi mirnu, okolinu. Pište u pšeničnjacima skriveme testere i pada hrast dana u tamnu dolinu.