Књижевне новине

Sve što želite da ljudi čine vama to činite i vi njima. (Matej, VII, 12)

Dragi prijatelju,

ponovo ću vam govoriti o Miodragu Bulatoviću, iako sam još 1965. godine izgubio svaku nadu da mogu savladati vaše otpore. Ja više nemam nameru da vas ubeđujem, konač-. no niste ni vi mene mogli uveriti u suprotno. Strašno'mi je žao što ste se trudili da osporite književnost Miodraga Bulatovića, argumentima protiv kojih ste i sami. Predrasude su vaš potov sud o umetničkom delu. Stid me kada moram uložiti toliki napor za dokazivanje u metnosti Miodraga Bulatovića. Sada mi ostaje Jedino da govorim o vama. Moja nemoć da vas iprivolim za Bulatovićeve knjige biće trijumf vašeg intelektualnog odnosa prema literaturi. Pa ipak tu mije kraj sa mnom. Vašu pobedu odbacujem tako hladno kao što ste vi odbacili umefnost Miodraga Bulatovića. Nakon vašeg poslednjeg pisma ja vas zaista više ne prepoznajem, Moja ljubav prema vama (zbog toga du se jednom kajati) počela je da jemjava onog trenutka kada sam shvatio da vi, ne samo što mećete da razumete druge, već niste kadri čak ni da budete dobri. Imam utisak da ste preterano zadovoljni sobom i, me bez žaljenja, konstatujem da je vaš sluh, i vaše razumevamje, posve zatajilo. Nekada sam vas zaista mnogo voleo i nisam hteo da se zbližim s vama toliko da bih vas izgubio. Intelektualna distanca učinila jc naše prijateljstvo trajni jim. Ali vaša gesta da mi vratite primerak »Heroja na magarcu«, koji sam vam mrijateljski poslao, na neki načim otkrila je sve siminptome vaše ravnoteže, o lkojoj više zaista ne može biti reči. Pa vi ste svu lepotu rasprave o Kmjiževnosti Miodraga Bulatovića pokušali prebaciti na lični plan.

Sada se prisećam jedne vaše medopustivce tvrdnje kada sam vam govorio o temi prijatelistva u knjigama Miodraga Bulatovića kao težnji autora. za apsolutnim vredmostima, za dobrom koje je sebi stavio u zadatak; vi ste tada rekli: moguće da postoji tema prijatelj« stva u njegovom delu kao lična nadoknada. Tako misle o literaturi oni koji smatraju da bi trebalo da jc pišu oni a ne neko drugi i da bi Je oni sami najbolje pisali »kad bi imali vremena«. Meni je to dobro poznato, dragi prijatelju, ali ja i još nekoliko ljudi čiju literatuzu volim žrtvovali smo sve svoje vreme, Jišil; „se. svega onoga što vi niste mogli da odbacite, udobnosti koja je za vas bila cili a za nas sredstvo, ı tako smo se, hteli to ili ne, našli na suprotnim stranama. Vi ste tražili od mene stvar koju ja ne mogu prihvatiti, a to je da sledim vaše mišljenje. Ja sam to mogao izabrati da nemam osećanja odgovornosti pred sobom i lako živeti u vašoj milosti, Ako bih se tako poneo, ne zaboravite, to više ne bi bilo prijateljstvo. »Zasnivati nagradu za svoja kreposna dela na tuđem povlađivanju, veli Monlej, znači zasnivati je na nesigurnim i trošnim temeljima«. Ovako, naše prijateljstvo je odloženo, ali ako se jednom sudbina obrne protiv vas, budite uvereni da ću biti uz vas i da ću biti vaš prijatelj.

Vi ste sada uvereni da ispravno mislite, a ja grešim zato što me mislim kao vi. Nikada neću odbaciti mogućnost da grešim, ali nastojaću, ukoliko to budem mogao, da pravedno i pošteno mislim. Mi se ne razumemo —mnači ja sam protiv. Vi ste mi čak govorili da ja nemam prava na prijateljstvo s čovekom koji nije vrednovam vašim merilima. Vrlo dobro se sećam kakav je bio izraz vašeg lica i vaših očiju kada sam vam rekao da sam ja prijatelj Miodraga Bulatovića. Molim vas priznajte sami pred sobom, onda kada se povučete sa pozomice ma kojoj igrate, i

TV TTTOTAHE IVI

duši obrazac prema ikome ćete meriti svoje reči, svoja dela, prema.\kome ćete odavafti sebi pri--s

kada budete sami i otkrijete u svojoj

znanje i sebe kažnjavati, priznajte jednom, tako vam boga, koliko se takav vaš zahtev graničio s bezumnošću.

Hor vaših istomišljenika, koji vas podržava u vašem, rasuđivanju, dokazuje slabosti svih moralnih vrednosti na kojima se zasniva meduljudski odnos. Niste valjda ljuti na mene što sam meposlušan. Vidite, Ja verujem, da nijc bilo vaše taštine, da bismo mi u jednom sretnijem dobu došii do onog stepena razumevanja stvari koji bi približno zadovoljavao i mojc 1 vaše ikriterije., Onako, vi ste pomerili kritcnij pravde u SVOJE SOrSSNI u taj pomereni kriterij verujete, Zašto svoju slobodu miste pri

OTP TI TOI IJ “ET ra

TODOR MANOJLOVIĆ

Važio jc za jednog od prvih teoretičara i popularizatora moderne poezije u nas, uz Rastka Petrovića i Milana' Kašanina za najznačajnijeg likovnog kritičara svoga vremena. I kada sc danas. spomene njegovo ime više se misli na njegova poeziju i ecscjistiku nego na njegov

KNJIŽEVNE NOVINE

dramski rad, Nedavni · jubilej, koji. je obeležen i mapradom Udruženja književnika Srbije za životno delo, poslužio je kao dobra prilika da se progovori ı O. Manojlovićevom dramskom

delu. 'Milan Topolovački

Iz knjige »Rukopis | |_ nađen 26. XII 1967« | |_-

K.

Mirko . | BE KOVAČ jo

„rujem daje odustajanje od odpovornosti uzrok vaše dijalektike i da Sie se, na jednom,

upitali: pred kim biti odgovoran i u ime čega.

To pitanje je moralo doći neminovno, pošlo ste prethodno odbacili »sistem vrednowanja« i svoJ kriterij proglasili kao jedini mopgućni. Sa odbacivanjem odgovornosti vi ste zatvorili oči pred: sutra. Sav smisao vaše filozofije sastoji se u' tome da izvojujete pobedu samo za ovaj današnji dan, do zalaska sunca. Onda se prepuštate svim porocima koji vas stavlja ju u red smrtnih. Time mislite da niko bolje

hvatili kao odgovornost pred njom samom, Veod vas me zna ovaj Život. Usudiću sc reći nešto, uprkos. sredini, koja u svojoj histeriji za ovim dama sı to ignoriše i ismeva — ja verujem u večnost, ne u ieološkom smislu, već u večnost svih dobrih dela, ne prema merilu koje ja biram u svoju korist, već prema merilima koja će sama sebe proglasiti važećim kroz sto ili dvesta godina, dakle sudu vremena, upravo onom sudu kome se vi iz današnjice, iz svoje srećne perspektive, podsmevate. Vratimo se opet shvatanju odgovornosti. Vidite, da u vašem odnosu postoji to osećanje, onda bi sva odgovornost o mogućnostima zastranjivanja Miodraga Bulatovića, pala na vašu savest. (Ovde ne mislim samo na vas koji ste moj prijatelj, tačnije koji ste bili moj prijatelj, već na vas koji ste se našli u sredini bez VOL da se oduprete, mada vaše poslednje pismo daje povoda da vas poistovetim s drugima). Eto, posle našeg dugogodišnjeg prijateljstva, doveli ste me u dilemu da se pitan ne biste li ı vi prvo odabrali žrtvu, izazvali jo protiv vas,i onda optužili. Nisteliivi onaj koji stvori krivca da bi sebe stvorio pravednim. Da li biste se i vi našli u ulozi čoveka da svoju sopstvenu žrtvu, dakle onu' koju stc vi slvorili, prinesete vašem sopstvenom bogu da biste mu se dodvorili. Pred kim! vi hoćete da budete pravedni? Pred istorijom koju ste vi odredili? Pred večnošću u koju ne verujete? Pred moralom: koji je za vas napor? Zaista se teško osećam šio sam doveden u takvo stanje summje. Još do pre' godinu dana dao bih svoj život, Iako ne tako važan dar, s bpu-

'nim uverenjem da ste vi čovek koji je izabrao

vrlinu a ne oholost. Ako sam se sada ogrešio o vas, vi ćete mi oprostiti, a ako ne vi, to jest ako vas pretekne smrt, onda svi oni koji će nastaviti vaše delo čestitosti. Možda sam sebi isuviše dopustio u trenutku pesničke ekstaze, ali sam cto srećan zbog toga što mi nijednom nije palo ni na kraj pameti da me vi nistc voleli, Ali onda kada ste vi uživali u načinu mog života — Ja sam patio. Da li biste ikad mogli pristati na život na koji sam ja pristao. Vi ste u tome videli moj izbor slobode, a ja je još uvek nisam izabrao. Mogao sam da izaberem Boga kao moj oblik slobode. Vidite, učinilo mi se da bih, na taj način, priznao svoju slabost i pošto nisam imao kud ostao sam sam. Sećam se kada sam na stepeništu vaše kuće rekao: ja nisam pisac, ja sam pas, vi ste se nasmejali i rekli: dragi prijatelju, imajte na umu šta sve pas može, a ja vam sada odgovaram, pošto u tom trenutku nisam mogao smisliti pristojna odgovora, da ja odbijam da budem pas po cenu da MOGU SVF. Upravo zbog toga što trpim i jesam Ppisac, Verujte mi prijatelju, mene uopšte nč

zamima koliko ću i kako živeti. Dovoljno je da se jednom kaže: živeo jc odan literaturi koja mu je pomogla u saznavanju jedne jedime stvari” za koju je vredno živeti: istine. Ako bi se uz to našao samo jedan čovek koji bi za mene kazao da sam bio dobar, onda ja pred tom istinom umirem čiste savesti.

· Vidim, pominjete moje pismo koje sam vam. uputio iz bolnice. Molim vas, ako vam je pri ruci, uništite ga. Ako mi kadgod pomeme„te pasus u kome povorim o piscima, mojin prijateljima, budite uvereni da ćete mi naneti bol. ma trenutaka u kojima čovek dopušia čak i porugu na račun svoga. prijatelja. To će

' jednom biti razlog za naše kajanje. Ali, bože moj, retko ko od nas ima vremena za dobra "dela, a. pogotovu za kajanje, jer vrlina je odavno izgubila svaki smisao. Mislim da smo se našli u beznadežnosti. Već „duže vremena nalazim se u stanju definitivne praznine isto onako kao u vreme kada ste mi vi mnogo pomogli. Čovek, obdaren maštom kao ja, teško podnosi da ostane sam. Vi ste uvereni da imate prednost u odnosu na mene i upravo iz tog razloga me više me volite. Ne budite ludi, nijednu vašu prednost mne, bih prihvatio sem eventualno novac koji bi mi omogućio da živim i bpišem a do ikoga inače teško dolazim. Vi ste dobili puno primamje, vaše vrednosti su Pprovćrene u svetu vaših ikriterija, a ja želim i dalje da uživam što manji ugled u svetu tih kriterija. No, sreća je što maš Život ne poznaje niko drugi do mi sami, zato sebi uskraćujem dalje prikazivanje vaše slike koja na kraju krajeva može postati moja vlastita projekcija, samim fim nedovoljna, pa ma koliko pokušavao biti objektivan. i proizvoljna. Vaš opis mogu imati ako strpljivo pazim na sve vaše »spoljne znake«·i tako dobijem jedam zbir, pa ako sam mudar moram nastojati da prodrem u onu najidublju tamu gde su začeti. Ali ni to nije dovoljno. Vaša slika sa svim nevidljivim i vidljivim znacima ostaje nepostojana. »StvaTi imaju razne osobine i duša razne sklonosti, piše Paskal, jer ništa od svega što se duši ukazuje nije prosto; ni duša se nikad prosta ne pokazuje ničemu, Otuda dolazi da se plače i smeje povodom jedne iste stvari«. JOŠ OVO, dragi prijatelju: ja misam u stanju posvetili vam ceo Život, ne zato što ne zaslužujetfe, već, kako sam ma pragu tridesete, zato šio sam isplanirao područje ma kojem imam nameru delati.

. Za Miodraga Bulatovića sada vam kažem da je imao sreću da od samog početka ne bude prihvaćen. On sc neprekidno malazio u stanju odbačenosti. Ja ga 'misam voleo upravo u Ono vreme kada ste ga vi oberučke prihvatili. Imao sam prilike, kao anoniman pisac, ali srećom, vaš priilatelj, da vas nekoliko puta vidim zajedno. Tada bih mašao kakva zgodna razloga da vas izbegnem. Ja sam iada bio uveren da le za Bulatovića literatura ideologija od koje on hoće imati koristi, a me drugi. ·Štaviše, učinilo mi se đa se Bulatović identifikovać sa zlom. Grešio sam. Mi smo se potom opet zbližili. Sada mi je prijateli zbog toga šio je uvek, pa i tada, bio izvan, što mu je sudbina, odredivši mu još od najranije mladosti patmju, bila naklonjena. Bulatović kaže: literatura nije ništa drugo do memorija. I zaista, on u svojoj literaturi mišta ne zaboravlja. Vidim da ste zapamtili kada sam tvrdio da je Bulatović religiozan pisac. Ja nikako nisam mislio. na uprošćenu sliku Boga, već Boga kao ideju apsolutnog. Tačno je da je presudan uticaj na Miodraga Bulatovića izvršila »Bibliia«. Vi vrlo dobro znate moj odnos prema religiji 94 Mu ne tražim duhovni smisao svoje egzistemcije, prema tome zašio ste Io hteli da zloupotrebite u donošenju definitivne slike o meni? i

Strašno je to, dragi prijatelju, kada svaka, neznalica. može odmah uočiti razlike: među nama. Zaista, ima ih mnogo. Sve ono Što ste vi danas, nastojaću da ia me budem nikad. Vi ste Živeli sistemom koji ste vi stvorili u uverenju da je to jedini pravi sistem. Tačno ste, mi ograničili dokle ia imam prava misliti, Taj ograničeni prostor definisali ste kao slobodu. Imam utisak da iza te granice počinje istina. U ocenjivanju čovekove vrednosti vi ste odbacili sva merila. Pobogu, zar je moguće da delite ljude na one koji su za i one koji su protiv. Ako ste me vašim poslednjim Ppismom stavili u stanje profiv, učinite ne. ko pravedno delo i ja ću biti za. Ali, kako ja shvatam, i za to za može biti samo onaij koga vi odredile i, ograničavanjem njegova, prostora, vi zadobijate njegovo poverenje.

I ma kraju, iskreno priznaiem, bio sam iz. nenađen kada ste jednom rekli: Bulatović je protiv ove zemlje. Čovek koji se celokupnim svojim bićem i svojom umetnošću zalaže za stvari pravde i istine, ne može biti protiv ako i ta zemlja teži stvarima pravde i istine. Zaista me podsećafe na to da se, od kada znam za sebe, u ovoj našoj sređini vodi bitka ko će biti spretniii u dokazivanju ljubavi prema svojoj zemlji. Pisac mora prevazilaziti stvari svoje mpripadmosti, ali delovati na području svog: jezika. Ja vas uveravam da se jedna zemlja: može voleti samo onoliko koliko se u njoj poštuje pravda. Moja ljubav prema zemlji zavisi od istine u njoj, Samo onaj koji

nema nikoga iza sebe ima sve uslove da đođe do pravde. \ Ovim je s našim prijateljstvom svršeno.

MU

POLA

oz “

VINJETE IZRADIO SRBOLJUB MITIĆ