Књижевне новине

Tone KUNTNER Oi duš j aušo _ epesnička Naši su vinogradi glinoviti, oj glinoviti

i zlama je kapljica iz naših vihoprađa, oj dušo pesnička, zlatha i Čista.

I

Kod kuće bi ostao

đa se nisi bojao masleđa

svojih Otača,

teškog i stoput prokletog nasleđa.

Tako bi shvatio da je život vredno živeli makar i ža barče ražamop hleba.

Do mrkle bi noći Orao i kosio, sekao i vožio do mrkle moći,

tom bi još kod stoke otišao, u staju, ili bi pak u podrumu vino pretakao

ili bi vozio u zadruži traktor.

Ali nisi oštao, svoj si svet izdao i svoje ljude

i kažu ti:

velika zverka.

III

I bio bi snažan, oj snažan, i ne bi čekao obećati dan jednakosti i slobode · i he bi bisao tužne pesme i jalove članke za fiovine, Kađa bi bravo u pitanju bilo, udario bi

sticon li krampom

i he bi bio sam, Imao bi mhogo, mnogo prijatelja.

prvo pismo DRAGI GOSPODINE, MARKIJSKI,

dobio sam Vaše pismo od 2. svibnja Ove godine. Blagodarim Vam na pomoći koju ste riložili za obnovu crkve sv. Križal, Samo sa (raših 8 tisuća dinara možemo izmijeniti vratnice i umjesto drvene ograde udariti Željeznu. Žalosno je što narod Bogojavljenskog_ ne vodi više računa o svojim zadužbinama. Gospodine Markijski, ja i nadalje vjerujem da ječ to divan kršćanski narod i da će se iznova naći na okupu i ispraviti svoje grijehe. Možete me smatrati glupim, ali ja sam uvjeren, i daj bože da je tako, da će ovo bezumlje rušenja svetih mjesta brzo proći i da će se opet naša braća katolici naći u Kristu., . „„Nadbiskupski ordinarijat u Zadru i Nadbiskupski duhovni stol u Žagrebu odvojiće nešto sredstava za kupovicu novog zvona. Provincijalat, hercegovačkih franjevaca u Mostaru mogao nas je sa sedam ikona i velikom sliom Blažene Djevice Marije. Gospodin Pavel Prokulo, dubrovački trgovac, dao nas je Dpomoći sa 2000 dinara. Zahvalan sam Đospodđi Štaudah koja je, iako protestant, priložila dva zlatna križa od neocenjive vrednosti. Nadam se da su još u životu prekrasne Pretoriusove orgulje. Vi se sjećate da sam ih dobio na poklon 1935. godine od kardinala Evgenija Pačelija kada sam izabran za Predsjednika biskupskih konferencija i da sam ih za vašu ljubav priložio crkvi sv. Križa. Uvjeren sam da ete Vi još mnogo učiniti da. ponukate taj divni i plemeniti narod Bogojavljenskog da ne žali ruda pribaviti sebi još jedno sveto mjesto koje mu je dao Bog. |

Što se tiče mog zdravlja, vjerujte mi dragi prijatelju, da je svakim danom gore i da nije itoE i plemenitog brata Antuna ne znam šta radio. Čitavog prošlog tjedna bio sam prikovan za postelju. Vrlo često mislim i na zdravlje Vašeg sina. Da li su Vam stigli ljekovi za njega. Ja sam sve učinio kod našeg brata Bernareta u Francuskoj da ih čim pri| pošalje. Vaše umno dijete naći će ozdravjenja, budite bez brige. Obećajem da ću se moliti za njega, Mnogo pozdravite Vašu divnu i plemenitu Amaliju. , -

Na Blagdan Krista Kralja u Trebinju, 30. listopada

U Bogu Vaš Bonifacije PAN Kod mene je bio fratar Zlatko Muharić, da

bih ga poslao služiti u Bogojavljenskom, ali sam ja toga amtikrista dao izbaciti iz moga

U poseti zavičaju

(Uzgred: sad je državno)

Pozdravljam te, kućo moja, pozdravljam te, zemljo moja, Ja sam, tvoj heverni gospoda, volim te, kućo moja,

volim te, cemljo moja...

Ali, bože moj, šta je s nama?

Gde su maše mlađe jabuke?

Moja zemlja je imala jabuke.

Gde su orasi, orasi vrh kuće?

Moja zemlja je imala orahe,

čvrste i velike, ba smo imali božićni kolač, Gde je loza koju sam sađio?

Moja zemlja je imala lozu,

moja žemlja je rađala Yviho.

Gde su njive, dđođavola, gde pšenica? Moja zemlja nikad nije korov rađala.

S mojom zemljom čine greh, s mojom zemljom čine greh.

To je ono vreme

To je oho vreme

za koje smo se borili,

fo je OhO Vreme

kome smo se rađovali kao deca božiću,

fo je ono vreme

o kome smo govorili

da ćemo biti jednaki,

đa će za svakog biti rada i hleba,

fo je ono vreme, fo je ono movo doba, fo je ohaj pravi Čas,

Bog neka živi proletarijat!

Istorija OT

Posle Gubčeve smrti nije se izmenilo. Gospoda su opet ležala na perihama, seijaci su već bili navikli na slamu, rekla je učiteljica.

Posle Gubčeve smrti. nije se izmenilo... rekoh ocu.

I otac reče: samo uči dobro!

Težak je tvoj put Težak je tvoj but,

prijatelju moj; neustrašiv ćeš morati da budeš

'kao jastreb,

lakav ćeš morati da budeš kao lisica,

brz ćeš morati da buđeš kao lasica,

opasah ćeš morati da budeš kao vuk,

fu ćeš sretfati ljuđe.

Sprva si seme

Sprva si seme ljubav sejačeva... da te bposeje, đa te zaboravi...

Onđa si pšenica, zrela za igru

s vefrom

i koscima.

Ohđa si mekome svakdanji hleb.

(PRIČA PM NI<BIŽ E W7 NIBH-Hi · Na ON NI ZAG

FPISMI

doma vani. Vi znate, dragi moj prijatelju Markijski, da je on lično poznavao Hermana Tonogala?, te nije poduzeo ništa protivu SONOLJA pravoslavnog hercegovačkog življa u Koritima 5. juna 1941. godine. Ako me posluži zdravlje izborit ću najstrožu kaznu o bih

azio tu muhu. Da mi je znati otkuda ima obraza dolaziti k meni i uznemiravati „moje

nerve. Još jednom Vaš Bonifacije drugo pismo DRAGI PRIJATELJU MARKIJSKI,

nemojte me kriviti što nisam uspio odgovoriti Vam na poslednje pismo. NMGRO sam se da ću mnogo ranije biti u Bogojavlienskom, ali vrućica me je slomila tačno uoči desete nedelje po Duhovima. Svi su vjerovali da ću otići Bogu, ali sam ja siguran da ću na dan Prečasnog Marijinog Srca održati propovijed u sv. Ani, uprkos svih zabrana i protivljenja nove vlasti. Ne marim ako nakon toga i umrem. Da li je padre Pavao primio moju obavijest o organizovanju skupa. Ne bude li narod htio doći svojom voljom da me čuje, ne treba ga siliti i uvoditi u nepriilke.

Vi i ne znate, dragi prijatelju, šta mi znači vaše pismo: to je za mene pravi cjelov. Samo Vas molim da odagnate sumnje o koji ma ste mi pisali. Oglušio sam se o Vašu tremutačnu slabost. Imajte stalno na umu da je pokomnost najviša ljubav, a poniznost sloboda. Sloboda nam je i data samo zato da izaberemo koga ćemo voleti i mi smo izabrali: volećemo sve, a sadržaj svih stvari koje ljubimo jeste Bog. (Deus caritas est)

u — o II —— – – SI —

Gordana PETROVIĆ DVOJE

U parku noć zavukla ruke zvezde oplodile drveće

svetla se postrojila marširaju

sve bih okovala savila narukvicu.

Ti zeleno ja plavo duge od nas do susreta kiše u plamenu uporedo teku nam reči poglede misli ispreturale. |

Ko je kome u poseti mrak je sakrio ogradu belinu jedra na vodi bolnički kreveti kradu.

U parku noć zavukla ruke

kopa između nas provaliju

u dozivanju ti pužem uz lice . ti nemaš smelosti sehke te odaju.

Lebdimo gaženjem ispod kaciga

od nas do susreta kiše u plamenu

uporedo lupamo šakom u ponoć, ome smo bili u poseti.

KNJIŽBVNE NOVINE

Sigurnost

Tamo gde živim nema ulica neumesha su pripadanmja · kraj i početak ravnodušni često promehe mesta

*%

Ponekađ korak udvoje prstiju spletenih

zaljubljenima u magle praštaju nepostojanje

širok je obruč uma prima bez provlačenja ne može da izneveri pitanjem odgovara

Oh moju smrt odlaže

za pogreb boja.

ne znam dan ali ta sigurnost bilo kad bilo gde — one će doći

Ko li će to iz vode u te đahe za moj svet boja naučiti hod.

Mirko KOVAČ

Još kratko, dragi gospodine Markijski, i svijet me više neće vidjeti. Ako mi tijelo buđe bačeno psima vi ga skrajnite u zemlju Stvarno'ne marim za smrt..Pa ni moja bolest ni klonulost tijela ne zađaje mi više nemira,

Da li je padre Pavao odlazio lijenniku. Naovorite ga da što prije skine brađavicu s lica,

n je uistinu lijep čovjek, a još se od toga može svašta izroditi. Kada dođete pokazaću Vam stolicn koju sam dobio na dar od jednog divnog stvorenja,

Vaš Bonifacije.

treće pismo

JADNI MOJ PAOLO,

stiglo mi je tvoje pismo iz Bogojavljenskog. To s bikom je za svaku osudu. Šta si učinio s mesom i kožom? Hitam tatice da ti kažem da sam ovde srela jednog divnog čoveka koji se zove Andrej i koji kao geometar Sovjetskog Saveza trasira prugu i obučava me za rad s instrumentima. Samo da znaš koliko se zauzimao za mene kada su mi ovde ukrali prsten koji mi je darovala mama. Ja sam rvih dana našeg poznanstva neprekidno plasala i govorila sam Andreji da plačem za svojim dobrim tatom koji u Bogojavljenskom Živi sam i pati za mnom, a u stvari sam plakala od sreće što sam u Andrejinom naručju i što me om ljubi po kosi. Paolo, ne znam šta da radim. Andrej u Kijevu ima ženu koju je odavno prestao da voli i dva sinčića koji su, kako on kaže, nalik na njenu rodbinu o da on ne možeć očima da ih vidi. Njegova žena na fotografiji je neugledna, sima i pravo je čudo kako se Andrej mogao vezivati za nju i s njom izroditi tako nakazmu decu. Ja naravno nisam nikad htela da mu prebacujem nešto tako, jer sam primetila da o tome govori nerado. Kako je Andrej iskren čovek on od mene nije ništa tražio pre nego mi je išpričao celu svoju bračnu nesreću i nakon što · mi je pokazao sve fotografije njene mnogobrojne rodbine. (Andrej se kaje što ih nije smakao za vreme rata) Samo mi se sve čini da on voli tu svoju dečicu, ona zaista i nisu kriva što su nalik na njenu rodbinu, No o njemu ću ti pisati još.

Sađa hoću da ti ispričam o onome što se desilo u Bogojavljenskom između 11. i 12. avgusta kada smo likvidirali onu katoličku hulju oca Bonifacija. Propisno smo izboli nožem

njegov kao mešina meki trbuh. Ta stara hulja

Poznao sam te

Poznao sam te. Kao vatra dolaziš

u moju kuću, kao vetar dolaziš

u Toje Vrifove, kao bolest

u: moju krv.

Sad znam ko si, sad gham ko si.

Dve pesme I

Neka pbrocvetaju šeboji crveni, neka bprocvetaju,

meka uopšte moe postoje reči

za čin ljubavi,

nek ljubav bude

nepobeđiva. .

Neka bude milina u telu njenom, meka bude lepota ua hodu njenom, neka buđu grudi mjene primamljive. Neka budu,

neka budu oči božudhne,

mek se rasprsne SYyce čeznutljivo, · nek se rasprsnme.

TI (Devičanska)

Neka buđu neka budu rešetke fa prozorima,

niko ih nije umeo da razbije, Piko, niko do mog srca da dođe.

Neka uvenu Šeboji crveni, neka uvenu. (Prevela Marija MITROVIĆ)

PoogvyaoamormvuuuuuvdddBdou TT” az ar II

bila je toliko nađuta i toliko je Kkrkljala da se meni zgađilo. No, mili moj Paolo, na mene se biskup Bonifacije ne može požaliti, jer sam lepo Skrajnula njegov leš sa ceste, čak sam mu i ruke skrstila. Posle smo ja i Špiro ležali u senu i gledali kako preleću zvezde iznad Bogojavljenskog, a ja sam stalno plakala, jer sam bia zatrudnela sa Špirom, a nisam se usuđivala da mu kažem pošto sam znala da će me naterati da pobacim. Ja znam da sam u to vreme bila s jednim studentom iz Trebinja koji je divno govorio o slobodi u Rusiji i novom komunističkom moralu, samo mi ne pada ni na kraj pameti da bi dete moglo biti njegovo. U takvom stanju otišla sam na izgradnju pruge i tamo srela Andreja, ispričala mu sve i, kako sam ti već rekla, cele jedne noči preplakala na njegovim rukama. Andrej mi Je inače bio četvrti muškarac, mada tog trećeg i ne računam pošto se Ssvc doo; dilo u trećoj klasi putničkog voza po mraku,

·o s Tako da ga čestito nisam ni videla, samo znam

da je bio višestruki udarnik. lako me Andrej voleo on se nije usuđivao da išta traži od mene. Jednom sam pokucala na njegova vrata, ušla u sobu, skinula se i uvukla u Andrejin krevet na kome je on potrbuške spavao s rukama koje su visile na obe strane kreveia. Kad se probudio bio je srećan. Ja sam mu fu priznala da nosim dete jednog partijskog sekretara, a on Je širio ruke i govorio da je to sreća i da će to dete živeti bez nepravde i zla koje nam je dosad namefala buržoazija. Mili moj Paolo, uskoro se glavni štab seli u kuću predratnog sudije dr Nikolajevića, a mi ćemo dobiti njihove prostorije za biblioteku gde će svetlo smeti da pori do Il sati. Prašnjave knjige iz biblioteke sudije Nikolajevića preneli smo i privremeno smestili u magazin tako da ih izdajemo omlađincima od 3— „e podne. Knjige se mogu čitati samo za videla jer smo u oskudici s pasom. U sobi lampa može goreti tek toliko da se skinemo i uvučemo u postelju. Na hranu sam se privikla, jedino sam se, tatice, bželela mleka od naše krave, no sva je sreća Što ću uškoro zbog porođaja dobiti dopust i stići u Bogojavljensko. Mojoj sreći ne bi bilo kraja kada bi sa mnom mogao đoći i Andrej, ali danas je dvanaesti dan otkako je otišao za Kijev. Da li mi je moglo stići. pismo od njega? Andrej. će mi sigurno javiti kađa treba da krenem za Sovjetski Savez, mađa prethodno mora da obavi Tapyod DraL: ro. Š adni moj Paolo, da li je istina da daš? Ja nemam nikakva sažaljenja Za. bite ataše. Nemoj me krivo shvatiti, ja se zaista katkad setim tvoje dobrote i obuzme me Žžalost, a kada pomislim na tebe i mamu gotova sam da zaplačem. No tvoja ljubav prema mami i meni sada je razlog za tvoju patnju. . Poz. Paulina (odlomak iz romama)

1. Crkva sv, Križa podignuta je sto ili dvesta godina pre crkve sv. Ane, Legendama oko stvaranja sv. Križa nećemo se baviti.

2. Advokatski pripravnik iz Travnika i ustaški poverenik za srez Gacko. Skupljao je izvađene dečije oči i čuvao h u prekrasnom srebnom putiru kojeg je dobio na dar

· od Zlatka Muharića. Putir je pripađao crkvi šsv. Ane, a bio

je ukrašen rečima; tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostajeumćniijau njemu.