Књижевне новине

Dubrovačke letnje igre 1968.

POSTOJI jedna vrsta sveta koju možete susresti jedino na festivalima. U svom rodnom adu zadržavaju se jedino za vreme neko estivala, Zatim putuju prema drugom festivalu. Kada se on završi, kreću prema trećem.

Stekli su neverovatnu ležernost, bez imalo napora Press službu, RPB OPOa za prvi rcd gledališta, na koncertima listaju PROCI, a na predstavama tekst dela, Ako

se spava, upotrebljavaju oprobanu pozu zanesenog slušaoca, stavivši ruke preko lica Može ih jedino odati hrkanje, Na prijemima ih gosti brkaju sa kelnerima, jer jedino oni imaju smoking i tamne naočari. Prikazuju čak i one predstave koje su zbog bolesti izvođača naglo otkazane, Traju godinama. Nadžive sve izvođače i sve festivale. Imaju umorna lica poznavaoca. Zbog toga što su svugde i ma svakom. mestu dobijaju neprestano nekakve stipendije, da usavrše festivalomaniju. Dobijau čak ı stipendiju gospodina maks — ful rajta. Ponašaju se pokroviteljski.

Kada su jednoga jutra iznenada ili Dubrovnik svi, do jednoga, OSB kyaN i bbe novina da počinje festival u Puli. Jedan festival se isprazni — drugi se napuni. Sistem sSpojenih sudova ili stara dalmatinska poslovica, oju upotrebljavaju odgaiivači ostriga:

· »Kada su kamenice prazne — mušule su pune!«

'Evo nekoliko dragocenih pravila savršenog letnjeg: ponašanja za sve ome koji žele da pripadaju najvišoj mogućoj klasi uživača dubrovačkog Festivala.

DAN KADA SU POZNAVAOCI IZAŠLI DA ; GLEDAJU »HAMLETA«

KAKO iPRO/Cac dan pred gledanje »Hamleta«? · Ustajanje u deset sati. Pošto se obrijete iznad limenog lavora ma parčetu napuklog ogledala, uzeti englesko izdanje »Hamleta« koje ste poneli iz svoga grada i koje mora da bude štampano negde oko 1789, godine, jer su sva kasnija izdanja znatno izmenjena. Zatim se spustiti stepenicama iz najjeftinije sobe u kojoj stamujete sasvim pri vrhu zidina, sići na Stradun i proći dva puta ljubazno klimajući glavom, sa izrazom »dozvoljavam vam vaše male životne radosti, mada sam imzmad toga!«. Otići zatim na plažu hotela »Excelzior«, platiti ulaiznicu i iznajmiti ligeštul. Ako vas neko pita gde stamujete, pokažite neodređeno rukom prema gore; to se može protumačiti, kao da ste gost hotela, a nije ni laž, jer se vaša soba stvarno malazi sasvim gore ispod zidina. Pre podne piti martini. Gledati beskrajno dugo prema pučini, mada tamo stvarno nema šta da se vidi. Pri kupanju ne kvasiti kosu, ne skakati u vodu, ne larmati. Kelnera oslovljavati sa »garson«! Kada ogladnite, izaberite trenutak kada je grad potpuno prazan (negde oko četiri popodne) i da vas niko ne bi primetio utrčite u ekspres restoran. Naravno, ovde obziri prestaju; naručićete svakako pasulj sa suvim rebrima — to je najjeftinije.

| Nekoliko oprobanih replika posle gledanja »Hamleta« na Lovrijencu:

»Ansambl je malo rasut; mislim da se predstava prilčno izlizala. Najdragoceniji je prostor, u kome čak i noćno nebo kao da učestvuje u ovoj tragediji, Zanimljiv . mizanscen,

stra, sovest služio, gospodario, narodnom poslu, okovane taljige, okićeni arapski hatovi, panduri, opasni ratovi, sovremen:k, vrištali, sudbina, otečestvo, veća čast (umesto broj), skrovito malo selce, trudova, promisao, prostor mog Života, jošte, narodnih zbitija, ratna i neratna priključeniia, istoričke sveze itd, itd. Očigledno termini skojima se Prota služio u svakodnevnom životu i koji cijelom tekstu daju određenu intonaciju i bitku aromu starine, U daljem tekstu »MemoaTa« ovi i slični termini sreću se skoro na sva koj stranici. Riječ prikučuje upotrebio je desetak puta, riječ vojevati skoro isto toliko, da ne brojimo ostale, Termine rast (umesto hrast) i stra (umesto strah) upotrebljavao je kao: poara, kožu (umesto kožuh), neotice, ajduci, siroma, odma itd. A upravo takva, Protina leksika daje poseban čar »Memoarima«, onu izuzetnu draž koju izazivaju drevni zapisi bo manastirima. Jer, drugačije u nama odzva: nja. kad Prota kaže: »Kao što mnogogodlišnji rast koga nisu gromovi, ni vetrovi „srušili. ..«, nego kad u savremenoj transkripc!ji čitamo: »Kao što mnogogodišnji hrast. ..« Kao što drugačiji tonalitet ima rečenica: »Ja nerado O smrti govorim, ali bez ikakvog stra očekujem poslednje veče moga života,..« nego kad umesto stra upotrebimo straha. Kad Prota pribrano i smireno kaže: »...Osećam sada da moje telo, po večnom zakonu prirode, sve Vvećma slabi i sve se bliže grobu prikučuje«, tO toliko njemu priliči i to toliko podscca njegovu mudrost, da je vrlo rizično Odi mu sposobnost da tako nešto kaže. SODUITAJOCO. puno na njega liči misao: »Ja sam slu io i La spodario...« i tako dalje. Upravo Je na OVO spornom mjestu uvodnog teksta došao do Pp nog izražaja Protin riječnik. | K Prema tome cio uvodni tekst Je POUR povezan terminima koji toliko ROTO ei u Protu kao pisca starinskog kova i svoga do aa Prema tome faj tekst je i sa te strane nem će djeliti na dva autora. : : a Ogbeća na ovom mjestu navešću nekoliko metafora koje pokazuju da stilske figure u_U vodnom dijelu nijesu, usamljene. Prota kak: »,i. od Ljubostinske ćuprije prosu, se oko Sa timu pušaka«; »... šuma ı Sva lialaK | or vetu liudski glas uzeo 1 PpropJe boba. Di mi O aa Obraza: »rašini se oblak od dima na podobije ambrele i Oozgo lad taBinie; ».. glas topovski glasom glasu odgovara“; ».. sva se večera u plačevno pozor|e obrati«,

itd. i :t'sl, ; Prema tome ni po ljep »Memoara« nije izuzetan. Or SBa alal teksta samo po tome što |e drugačije intom!ran, što materiju koju uobličava (napomilano iskustvo marodnog mudraca i borca) sažeto

KNJIŽEVNE NOVINE

oti izraza uvodni tekst n odudara od ostalog

Koraljka Hrs je stvarno fantastična! Ima izvesnu flujdnost koja pleni. Ja ipak više volim da čitam Šekspira, nego da ga gledam, Hamleta je moguće igrati na milion načina. Nije li večeras malo svežije nego sinoć na »Rekvijemu«? Kuda ćete posle predstave?«

Umesto Hamlet — uvek upotrebljavati: »nesrećni danski kraljević«, |

·

< ({37 RIBI

prenosi djeci u vidu moralne pouke. Uvodni tekst je zato prije svega kratak moralni esej. Ali u isto vrijeme i Protin monolog uoči važnog i ozbiljnog posla kome u određenom času prilazi, Pišući ga on kao da se pravda pred sobom zašto to čini. Naravno, on i tom poslu prilazi samouvjereno i ozbiljno kao što je to uvijek činio. I ta samouvjercnost u svoju riječ dala je osnovni pečat cijelom njegovom djelu, j

Na kraju, o Ljubi i njegovom udjelu u pripremanju »Memoara« za štampu. U svojoj »Šumadinki« za 1856. godinu on je objavio neke odlomke iz »Memoara« s neskrnivenim zadovoljstvom da to »najmilije nasleđe svoga oca« podijeli sa čitaocima. Međutim, uskoro jc prestao sa objavljivanjem, ne navodeći, razloge, onda je prošlo punih jedanaest godina dok su se »Memoari« pojavili kao knjiga. Na žalost, Ljuba ih je pustio u život veoma skromno. Nije se potrudio da čitaocima pruži detaljna

obavještenja o njihovom istorijatu, o vremenu,

i okolnostima pod kojima su pisani, o Proti kao autoru i sl. i #05 | Ipak je zapisao neke stvari koje je teško osporiti. (Vidi prvo izdanie od 1867. god. Univerzitetska biblioteka. u Beogradu). Saopštio ie da posjeduje »oko 700 pisama i akata od kojih skoro 500 spada u doba od 1700. do 1816. godine«. Zatim nabraja već štampane istorijske spise pa kaže: »No međutim Ja sam svagda gotov sve ove dokumcnte pečatane ı nepečatanc, onima koji se novijom srpskom istorijom Zanimaju, u originalu pokazati, da ih mogu čitati, prepisivati i kako za dobro nađu upotrei ”" . Pid vremenu nastanka »Memoara« zabilježio je samo ovo: »Ja upravo ne znam kad je on (Prota — R. 7.) počeo pisati ove memoare, n o po rečima u početku kazanim, ti, »Kao što mnogogodišnji rast...« — R. 17.) držim da ih je počeo pisali oko 1833. godine.. ei Ti Dakle, Ljuba nije zao kad je Prota počeo pisati »Memoare« (utvrđeno je da ih je počeo !sati najkasnije 1830. godine), a da bi opet či taocu pružio o tome makar i približan podatak, on se poziva na Protine rečiu početku kazane. e SEO OiK Prema tome, Ljuba je u času kada je pri premao »Memoare« za štampu imao pred sobom napisan uvodni tekst Protinom rukom, jer kako bi sc inače: pozivao na reči u po: četku kazane? A daje bio čvrsto uvjeren da ih je Prota baš tada (1833) počeo pisati on dalje kaže i ovo: ».... pomisao da može skoro umreti (1833. bio je oboleo), i decu malu neupućenu, u Selu, bez ikakvog imanja ostaviti, vrlo ga jc onespokojavala. Zato je i pisao deci svojoj za spomen, kao što je u početku kazao.

Kada treba napisati izveštaj za list od koga ste uzeli dnevnice, izabrati neko skrovito moesto, na primer »Gradsku kafanu« oko sedam posle podne kada su svi stolovi zauzeti i udubiti se u pisanje. Poznanike koji naiđu, gledati jedan trenutak rastreseno (kao prekinuli ste na čas posao) sa izrazom grubog vraćanja u stvarnost. Izustiti jedno ili dva: »Ah, da,.. To ste vi. Izvinite, upravo sam nešto pisao!s Ako imate automobil, staviti na šofer-

Ako ga deca ne zapamte, da iz rukopisa njegovi kad odrastu što god o njemu saznadu.«

Dalje, u toj istoj kratkoj napomeni daje i sledeće podatke: »Veći deo Memoara je rukopis moga oca; po gde koji dodaci i nekoliko tabaka (misli na stranice rukopisa — R. JJ.) prepisani su na čisto, tuđom, najviše rukom Vase Petrovića biv. učitelja Brankovičkog; o nekim događajima ima po dva po tri rukopisa, iu samoj stvari ne razlikuju se.,«

I nastavlja:

»Starao sam se da izađe počatamo sve ona

ko kako je u rukopisu (podvukao R. 3,);

isto tako jezik i pravopis (gde je njegov rukopis) ostavljao sam onakav kakav je.,«

Nema nikakvog razloga da se stavlja pod sumnju ili poriče to što je Ljuba zapisao. Njegove pobude su bile uvijek čiste, njegove namjere najbolje, njegovo svjedočenje istinito. On nikad i nigdje nije pokušao da svjesno stvori zabunu, niti da krivotvori. Svog oca je mnogo poštovao pa je nemoguće pretpostaviti da se prema njegovom djelu odnio drugačije nego kako je zapisao. Zato je, objektivno uzeV, bez osnova imputirati mu da je sam dopisao »najimpresivniji deo uvoda.« 4

On je bio, nesumnjivo, školovaniji i vičniji pisanoj riječi od, svoga oca, no Prota je bo mudriji, njegova misao: je dosta često preskakala nivo prosječnosti. Kad bi sva takva mjesta sabrali, bila bi to biserna rukovijet, aforizama, metafora, preciznih sudova, lu zapažanja. Mej: Što se tiče Šatobrijana i njegovop »udjela« u domaćem poslu Nenadovića, mislim da je to daleka asocijacija, odveć hipotetična. Ja ne

isključujem mogućnost da je Ljuba čitao nje .

govo djelo »Memoari s onu stranu groba« (prvi put objavljeno 1850. godine u Briselu), mada nikad i nigdje Šatobrijana ne spominje, iako to dosta često čini s drugim piscima koje ie čitao. Inače, valja napomenuti da je Šatobrijan takav pisac da Ljuba nc bi propustio priliku da na njega skrene pažnju.

No, u ovom slučaju sve je to irelevantno, uprkos tome Što oba djela u uvodnim tekstovima imaju slične podatke i intonacijc, po jednu divno osmišljenu slovensku antitezu, za koju je Prota mogao naći uzor u narodnoj poeziji, u svakom slučaju pre ncgo NnJCgoV Ljuba kod Šatobrijana. Prema tome ostajc ono Što ie rekao profesor Sreten Marić u predgovoru Šatobrijanovih djela da; ».., klasicizam Šatobrijanovih memoara. koji sve pretvara u epopeju podseća muestimično na Memoare Prote

Momo \

HAJDE DA SE IGRAMO! =

šajbnu žutu nalepnicu PRESS, jer će njena boja najbolje odgovarati vašem listu,

No, vratimo se letu i letnjim igrama, jer sam plaćen da pišem o njima,

LETO JE KRIVO ZA SVE

HAMLET inače ima sasvim malo izgleda da preživi ovu sezogu. Njegovo ponašanje može mu svakoga časa svaliti na glavu gomilu dubrovačkih moralista koji ovih dana obilaze grad sa toljagama i makazama, šišajući i bijući svakoga ko im se učini sumnjiv. Hamlet, naime, nosi nešto dužu kosu, ljubi se sa Ofelijom pred većim brojem pristojnih gostiju, sedi na stepenicama, ništa me troši za vreme predstave, prlja grad ostavljajući iza sebe leševe, a takođe je i luckast.

U dubrovačkoj Galeriji otvorena je velika izložba slikara — naivaca. Rafinirani i zamoreni stranci tako imaju priliku da izbliza otkriju našu naivnu dušu, punu jaganjaca, peflova, cvetića, šara, seljančica, slamnih kućica — jednom rečju, jedan dirljivi pogled na svet, koji se tako divno uklapa u rustikalne entenijere vila podsećajući vlasnike na njihovo poreklo, Dolarske cene ovih slika su tako visoke, da sam odlučio da postanem, ako ne naivni slikar, a ono bar naivni pisac, što i neće biti naročito teško, s obzirom na to, u šta su me poslednjih godinu dana sve terali da poverujem.

Zagrebački solisti priredili su dva izvamredna koncerta, Otišao sam da najzad provenim, da li je dirigent u jednom orkestru stvarno neophodan. Uverio sam se da nije, jer su oni svirali kao i pre kada ih ie vodio Janigro. Možda se nalazimo pred epohom oslobađanja orkestara od dirigenata? Možete i pomisliti kako je teško tim sirotim muzičarima, kada im celog života neko maše palicom (dirigentskom) pred nosem, a oni još moraju i da sviraju!

Naši dragi gosti Čehoslovaci, koji mnogo brže idu kroz istoriju nego što voze svoje »škode«, zaposeli su sve gradove, kampove i motele na moru, Izgleda da se cela ta zemlja preselila na Jadran. Ne mogu da verujem svojim očima! Kupim ujutru novine i izbezumljen počnem da čitam prvu stranu: »Događaji u Čehoslovačkoj«, »Povlačenie jedinica Varšavskogp pakfa«, »Napad mađarske štampe«... Ne doručkujem od uzbuđenja, veruite mi na reč. Pored mene kuni Čeh novine i okreće poslednju stranu: Metereološki izveštaj! Makar da baci pogled na fotografiju druga Dubčeka! Ništa! Gospode, kako spokojan narod! Možda imaju i pravo? Vratiće se u Čehoslovačku, kada tamo sve bude gotovo. I dok ostali Česi i Slovaci potpisuju peticiju po ulicama, ovi naši uče da plivaju i da kažu »Molim vas ćevapčić!« Jugosloveni su zabrinutiji od njih za sudbinu Čehoslovačke. Ali ia se ne brinem za naše drage goste. Zabrinutiji sam za one Čehe koji nikada nisu videli more. Ovi naši će umeti da isplivaju.

Najzad, za mene je festival »Dubrovačke letnje igre« završen.

Božidar Božović, koji će vas dalje izvešta-

- vati o njegovom toku, nastaviće taj pretoški!

festivalski život, sastavlien od travanica, Baha, prstaca, nespavanja, onk1 Maroja, kafa, kupanja na Lokrumu, Čimaroza, Pera Lera, trubadura — šta ćete, takav je život; dok ijednom ne smrkne, drugom ne svane, i obratno.

„igracice min Je Mesar ei kr Pae nV rary pu ya e era iri ereer i

Mateje.« To i.njegova završna misao: »... ali Prota mi izgleda mnogo neposredniji i upečatljiviji. Poređenje s njim ističe Šatobrijanovu osnovnu manu: pozu i retoričnost«e (Predgovor Šatobrijanovim delima u izdanju Prosvete, Beograd, 1963). |

Šatobrijan je prevashodno literata pa onda sve drugo. A to »drugo« zahvata veliki prostor njegovog života, kako bi rekao Prota Mateja. Prema vlastitom priznanju, on je volio slavu »kao što se voli žena, kao što se voli prva ljubav«, On je sebe postavljao u centar života, u centar Francuske, i sve »svodio na svoju ličnost.« Svoje ja nikad nije smetao s uma. Uvilek je on taj koji drži kormilo u ruci. »Ja sam francuskom narodu ponovo :otvorio crkve... Ja sam Burbone ponovo stavio na njihov presto... Moj pamflet o Buonaparti i o Burbonima koristio je više no hiljada vojske.., Ja sam odlučivao o miru i ratu... Stvarao sam istoriJu i mogao da je pišem... Ja ostajem da sahranim svoje stoleće... U mom veku i izvan njega(!) izvršio sam na svoje doba nehotice i ne tražeći to, trostruki uticaj: verski, politički i književni (Šatobrijan — Memoari s onu stranu groba. Predgovor — Zaveštanje). I tako dalje, i tome slično. Šatobrijan nadahnuto govori o sebi. Uvijek je u prvom planu on, sve drugo služi kao dekor njegovoj ličnosti. Na scenu prvo dolazi on, pa tek ostali, ali samo dotle dok njemu to odgovara i dok je to njemu po volji. Onda ponovo ostaje sam. »Poza, teatar, beskrajna sujeta, bezobzirna sebičnost, to su reči koje srećemo kod njegovih biografa«, zapisao je prof. Marić. I to je tako bez ostatka, bez rezerve. ;

Prota Mateja je potpuno suprotna ličmost, On prevashodno piše biografiju ustaničke Srbije, pa tek onda svoju. On ne nameće sebe, ne prezentira svoju ličnost, ne stavlja sebe uvijek u čelo sofre. On jednostavno i smireno priča, kao što priliči čovjeku njegovog čina. Ne treba smetnuti s uma da je Mateja Nenadović od svih titula zadržao uz svoje ime samo jednu

| — Prota. Njega treba i čitati kao Protu, pa

tek kao hroničara svog doba. Njegov monolog u početku »Memoara« je dijalog sijedog Prote sa svojom djecom, Iza takvih njegovih riječi stoji on, smiren, pribran, hrišćanski opredijeljen i vaspitan,

Prota i Šatobrijan su suprotne ličnosti, ta· kvi su i njihovi predgovori — svaki nalik na svoga. autora,

7