Књижевне новине

LIRIKA, CAN UTPIRMIEV(ODU

Volf Birman

Volf Birman (Biermann) je najpoznatiji među mlađim nekonformističkim '

istočnonemačkim pesnicima. Rođen je 1936. u Hamburgu, a 1953. se prešelio u Nemačku Demokratsku Republiku, u Istočni Berlin. Onde je studirao filozofiju i bavio se pozorišnom režijom kao asistent. Postao je popularan po koncertima na kojima je pevao svoje pesme i balade, prateći se gitarom. Kako je njegova poezija izrazito politički angažovana i zauzima kritički stav ne samo prema kapitalističkom poretku nego i prema birokratizmu u svojoj zemlji, bio je izložen oštrim kritikama i morao je da odustane od javnih čitanja i objavljivanja. Pesme koje se ovde objavljuju potiču iz njegove zbirke »Žičana harfa« (Zapadni Berlin, 1965),

Balada o čoveku koji je sebi svojeručno odsekao obe noge

Beše jednom jedan čovek pa je nagazio nogom nagazio bosom nogom na gomilu izmeta.

onu nogu pogrešnu u toj žurbi odsekao.

Pobesnevši sav zbog toga rešio jie u trenutku

još i onu drugu nogu

da odseče sekirom.

Zgadila se njemu strašno ta njegova jedna noga, nije hteo ovom nogom dalje ni da korakne.

A tu nije bilo vođe da opere svoju nogu, za niegovu jednu nogu nigde nije bilo vode.

T sad eto noge leže, noge su se ohlađile, a pred njima bled kŽ krpa sedi čovek na trtici.

Odđsekla je i Partija sebi mnogu dobru nogu, zdravu i valjanu nogu odsekla je Partija.

Tad sekiru čovek uze pa odseče sebi nogu, nogu je u žurbi sebi odsekao sekirom. Al za razliku od onog pomenutoga čoveka,

biva katkađ da Partiji noga ponovo prjraste.

Žurba beše preterana, pa je onu čistu nogu,

Pesnikov pristupni govor

Oni što nekad hrabri behu pred mitraljezima boje se moje gitare. Širi se i panika kada raširim čeliust, znoj straha obliva surle kancelarijskih slonova kađ uznemiravam pesmama salu, — doista mora da sam čudovište, kuga, doista dinosaurus igra po trgu Marksa i Engelsa, granata što prska u cevi, grudva u gojaznom vratu odgovornih, koji se ničega toliko ne boje kao odgovornosti. . Dakle više volite

da sami sebi nogu odsečete nego da ie operete?! Da skapate od žeđi nego da se napjijete gorkog soka moje istine?! Ljuđi!

Raskopčajte remenje straha sa grudi! A plašite li se da vam srce ne ispadne Ljudi! —

razlabavite stege bar za dve-tri rupe, priviknite grudi na slobodno disanje, slobođan krjk! Unutrašnji pritisak neka vas tlači, ne spolini! Otvorena se čela izjednačite s danom! Idiote, mi nismo rođeni da mučki u svet Kroz maramicu iseknjujemo naše velike snove! Zar naši očevi nisu đeca slobode i bune? Budimo istinski slovi naših očeva: bez respekta da zavrnemo košulje što se tresu i da pevamo!

da vičemo! da se hezobrazno smejemo!

Autoportret jedne kišovite nedelje u gradu Berlinu

Noževima razuma sam naoružan ia trezvenom i hladnom logikom ja svoju tanad vodim da zaviju oko ugla

oholost i sofistika utiru mi put neumolno sve drskije moje sumnje muče ovaj siti građ kameni i nerviraju ga pouzđano plivam i po njegovim kloakama a porugom naikriljuilem i njegove kule potkupliiv sam za valutu gole istine

u bunkeru svoje skepse bezbeđan sam

od blistanja i zračenja krupnih mračnjaka a mržnia me jučerašnja pred sutrašnjom burom štiti. Znajte: ja sam naoružan

A ipak sam 1 izručen, io sam često, svaki čas tek zaklan ležim, raščerečen pod ovdašnjim praznim nebom, u moi trbuh kasapske se Kkvke oštre zabadaju

po očima plivaju mi Tkitolovci

na jeziku mome nada beznađežnih divlii snovi klonulo mi naizad iskrvare u klanici vaših škola i biroa

i mašine za izrađu kobasica

halapliivo gutaju ostalke moje

'zemlja iza mora zgrada gladno čeka

i veliki mokri grad se oblizuje nadajuć' se svom pošteno zarađenom wedelinom pečenju zvanom Birman.

Preveo: Branimir Živojinović

.- VON)

RINASCITA

· Novo političko pozorište

ZNAMENITI komediograf Dario Fo i jedna grupa italijanskih pozorišnih umetnika, uglavnom okupljenih oko »Teatra Oktobra« iz Milana, izdali su nedavno jednu vrstu manifesta koji mproklamuje novo političko pozorište levice, s obzirom na to da su ona italijanska pozorišta koja se danas smatraju i mnazivaju takvim, zapravo izgubila svoj karakter i društvenu funkoiju i integrisala se sa Sistemom. Perfidnije nego ranije, posle rada u kome je izloŽen izrebljivanju, u slobodnom vremenu radnik je izloŽen zakonima potrošačkog društva: »jzboru« između »Pepsi Kole« i »Koka Kole«, između američkog i italijanskog vesterna, između ove i one dive izabrane od menadžera, »Kultura i njena sredstva izražavanmja«, kaže sc u manifestu, »uvek su u rukama vladajuće klase a damas zahvaljujući razvoju sredstava masovne komunikacije su to pOgotovo. račđanin je pod priviđdom slobodnog izbora zapravo podložan totalnoj uslovljenosti, koja ide od kriterija vaspitanja u školi do radio-televizijske dezinformacijje.,..« ,

Upravo poslednjih godina pokazala se u oštroj formi unutrašnja kontradiktornost i uslovljenost svih kulturnih inslitucija sistema: škola, univerziteta, radiotelevizije, filmskih i muzičkih festivala, umetničkih Bienala i Trienala. Mlađi i oni koji su svesni političke suštine pojava došli su fazu u kojoj žele da odbace ne pojeđina dela nego u globalu čitav sistem kulturne politike buržoaskog kapitalističkog društva. U okviru toga pokreta javlja se i OVaj manifest: »... Sredstvo izražavanja koje se lakše od svil drugih može osloboditi ovom sistema i struktura koje su ga dosada uslovljavale i jOŠ uvek ga uslovljavaju, jeste pozorište, Pozorište je pnimarna forma ljudskog izražavanja. Njegova izražajna sredstva su u sušiini jednostavna; njegov oblik komumikacije je najdirektniji i naj-

neposmnedniji. Pozorištu mije neophodna nikakva struktura koja prevazilaci mjegove OSnovne zahteve: omogućiti publici da dobro vidi i čuje,po mogućnosti sedeći... Društvena diskriminacija nad pozorištem se vrši pomoću: arhitektonskih struktura koje se inspirišu jednom socijalnom realnošću feudasdnog tipa; kompleksnošću i skupoćom scemografije; stvaranjem fenomena starova i diva...«

Sa ovim superstrukturama onemopućuje se akcija svaikoj grupi koja bi zasnovala teatar koji ne bi bio u milosti vladajuće klase... Ali upravo te superstrukture otkrivaju mogućnosti slobodnog Dpozorišta: »Šta imamo na raspolaganju?... Salc radničkih kooperativa, školske aule, jednom rečju mesta gde se Tedovno sastaju studenti i đaci; kad god su dovoljno prostrama,.. Ide se ka stvaranju jedne vrste radnog kolektiva u kome neće biti s jedne strane intelektualac superioran u svome znanju, a s druge »inferiorna« publika nego u kome će intelektualci orgamski pripadati radničkoj klasi a radnička klasa postati »imteJekktualni kolektiv«, »Reperio-

ar će se stitvarati na OSnOVUu”

razgovora sa realnom publikom koja nije opterećena mi-

_ stifikacijama« (postalo je go-

tovo normalno da se po pra vilu smatra »ružnim« PpOZOTIšte u kome je sadržaj u Dprvom planu, a »lepim« pozorište u kome je sadržaj zamagljen i iskomplikovan raznim stilističkim operamoijama i potismut u pozadimu). To ne znači da će biti zanemarene stilističko-formalne i tehničke komponente, već da će pozorište biti otvoreno prema društvu u celini, za razliku od sadašnjih »političkih« i »levičarskih« pozorišta od kojih se jedno — Pikolo Teatro Milano, otvoreno predstavlja kao popularno pozorište za sve klase, pa dakle i za na-

Yod«.

Tvrtko Kulenović

TJE ČASOPISA_

LISTV

1.. HHH'H3"1BPZ PPC _ —–——+S=——IZIcE--ET ST TT m_Masarikova ideja čehoslovačke

republike

KRAJEM prošle godine primećujemo ponovno interesovanje za Masarika, čitamo da se izdaju mjegova sabrana dela i me prođe mnogo vremena a da u najeminentmijim književnim listovima i časopisima, posebno »Literarmim listima« ne mačemo neki zanimljiv prilog o Masariku. Ali tek sada, posle 21. avgusta, posle formiranja čehoslovačke federacije možemo zapaziti da konstatacije o Masarikovom deJu i radu n'su rehabilitacija radi rehabilitacije, već da se radi o jednom od najvećih političkih filozofa, koji su postojali, da se njegove 1dčje o čehoslovačkoj republici veoma mnogo poklapaju sa idejama savrememih čehoslovačkih političara i mislilaca.

U novoosnovanim književnim movinama »Listy«, koje se svojom koncepcijom direktno nadovezuju ma najpopularnije kmjiževne novine u istoriji Čehoslovačke, »Literarne listi«, imamo prilike da čitamo prilog Lubomira Novog »Masarikova ideja čehoslovačke republike«. Smisao postojanja čehoslovačke države, kaže Novi, Masavrik je formulisao ovako: »demoikratiia mprotiv teokraije«. Po Masariku +eokratija je bila „srednjovekovni način mišljenja i vladavine. Njene ostalke je nalazio u Nemačkoj, Austrougarskoj i carskoj Rusiji čak početkom našeg veka. Tačnije, radi se o apsolutističkoj, totalitarnoj državnoj vlasti, koja se oslania ma mitski način mišlienja, birokratiju, svoievrsna božanstva, apolitične građane. Svemu tome je suprotstavljao demokratiju, t|. defetišizaciju države, javno vođenje politike, kritičko mišljenje, humane ideje, duh nauke, kontrolu, odgovornost, ljudska i građanska prava. Sprovođenie demokratije u Život za Masarika nije značilo samo potiskivanje teokrat'je, već, i pre svega, uvođenje Čehoslovačke u Evropu, u svet. Masanik je

— bio tip političara, koji je VO-

dio »nepolitičku mpolitiku«, tj. politiku je smatrao neč-

__L____L___________________________________--—__- T—

SODOBNOST

_wwwwwu=„panepusuuu„ uuu o uzana riunu aun aueimu.auumuzunAJ Za Tanu „uu uupniun mamu ara a

Delo Ivana Cankara

OSIM NEKOLIKO stalnih rubrika koje beleže i prate tekuću književnu publicistiku, ljubljanska »Sodobnost« Je gotovo ceo decembarski broj posvetila jubilarnoj gorlišnjici Ivana Cankara (1876-19i8). Studije i rasprave o njegovom delu objavljuju ovog puta Josip Vidmar, Janko Kos, Franc Zadravec i Dušan Moravec. Jako je svoju raspravu, »Razmišljanja o Ivanu Cankaru« nazvao skicom, Josip Vid mar je opus velikog slovenačkog književnika dao u obliku sinteze, analizirajući mjegovo delo kroz ciklične krugove. Takva sistematizacija je svakako teška i odgovorna, jer Cankarevo delo obuhvata pesme, drame, blizu pet stotina proznih spisa od kojih su neki samostalne knjige, govore, članke i dr. Cankareve stilističke varijacije kKreću se od početnih naturalističkih pokušaja do realizma, zatim simbolizma, alegorija, groteske i fantastike. Vidmar je cikluse podelio na domaći, bečki, domovinski, socijalni, umetničko generacijški, autobiografski u koji je Uuključeni ciklus o majci, šeniflorijanski, amtifilistarski, političko-satirički i ,moralno-satirički, erotsko pripovedni itd. Gledano vremenski, rednost ima tzv. domaći ciklus, Prirodno je da se čitavo Cankarevo maštanje u samom DO četku oslanialo na domaći život i sredinu u kojoj je živeo. Međutim, veći deo njegove domaće epike govori da je OVde Cankar ubedljiviji kada piše o seoskom životu sa humorom i jronijom. Desetogodišnji boravk u Beču biće veoma značajan za njegov rad. Tek će se ovđe razviti njegova silna ljubav prema domovini, prema bes„ravnom i poniženom narodu. Ako se u njegovoj ranoj, naročifo autobiografskoj prozi javlja soci. jalno osećanje čeato kao optužba života u Beču će naglo dozrreti u soci\alnu svest i ODtužbu društva koje u proletenskim bečkim pričama do-

stiže vrhunac u »Ulici umiru] ciklusu Cankar će se baviti socijal-

ćih«. U satiričnomi

novih dinara.

novina« broji 608-1-208-1.

»Savremenika« od

VELIKI SPOMENIK. SRPSKE SREDNJOVEROVNE UMETNOSTI I KULTURE MANASTIR

STUDENICA

dobio jc svestranu i iscrpnu monografiju u redakciji i sa uvodnim tekstom dr Milana Kašanina. Od svih crkava u Srbiji koje je u drugoj polovini XII veka podigao veliki župan Stefan Nemanja, nijedna nije imala značaj i uticaj Bogorodičine crkve u Studenici, Studenički manastir je u srednjem veku bio po rana, Podignuta za mauzolej Ve-

gu prvi među manastirim | } ogorodica studenička je bila

likog župana Nemanje, B mauzolej i njegovih naslednika.

Privlačna predelom u kome leži i istorijom kojom živi, Bogorodičina crkva, podignuta između 1183. i 1196. i ukrašena freskama 1209, odvaja se od svih srpskih ka jedinstvom svoje arhitektu-

srednjovekovnih spomeni aka.

re, dekorativne plastike i fres

Bopata istorijom, relikvijama i umeiničkim predmetima, Studenica ic, među zadužbinama naših srednjovekovnih vladara, izuzelna me samo bo množini i raznovrsnosti nepo i po umetničkoj vrednosti svojih spomenika. Svakako da su freske njene Bogorodičine crkve značajne po tome Što su one od najstarijih očuvanih i što su prve na kojima su srpske signature i prve koje ilustruju događaje iz srpske nacionalnc prošlosti. Ali su te freske, isto tako, značajne i po svojoj izuzetnoj lepoti, koioj je ravna lepota gračevine i njene dekorativne

Cena knjige u prodaji iznosi 150 novih dinara. Pretac i »Savremenika« ovo refko lašćenoj ceni od svega 100

primeraka srpskog živopisa

plastike. platnici »Knijiževnih novin delo mogu da dobiiu po pov

NARUDŽBENIĆA

Ovim neopozivo naručujem monogprafiju.o manastiru Studenici u izdanju NIP »Književne novine“. ,

Ime i prezime a Ć__————

Adresa: --- - ----- --- —-------- HR

Uplatu sam izvršio preko žiro-računa »Književnih

Pretplatnik sam »Književnih novina« od

ww zznNEGENRRIIIu_ANAInenzunu_L_w ue muuuun uuu ranu aaa

nom, moralnom, i nacional-

nom. satirom. „Jedini predmet mržnje u njoj

su filistri; u

Potpis

kom vrstom umetnosti. Iako nije imao vremena ni mogućnosti da svoje idećje sasvim spovede u Život, Čehoslovačka je spadala u najdemokratskije zemlje Evrope toga vremena. Tadašnji marksisti se u mnogo čemu nisu slagali sa Masarikom. Danas se pokazalo. da mnoge stvari ipak mije trebalo od-

bacivati. Nije li Dubčekov »evolucionizame, revolucija

bez prolivanja krvi i barikada isto što i Masarnikovo učenje o »dugotrajnom procesu» razvoja, o »demokratiji koja se neprekidno rcform'še«? Kao ni Dubček, ni Masarik se nije bojao Tevolucije. Za razliku od Tolstoja smatrao je meophodnim braniti se, »ako treba i gvožđem«. Masarikove ideje nisu ni američko manipulisanje demokratijom, „ jer, kako kaže Novi, brzo bi postao Žrtva mekog atentata. Propovedanje »otvoreme demokratije« mproisticalo je iz potrebe za kritičkim mišljenjem. A ono je značilo nedavanje. privilegija poledincima, crkvi, državi. A da i ne govorimo o aktuelnosti · Masarikove kritike. partijskog i državnog fetišizma.

Drugi. problem kome je Masarik pored demokmatije posvetio najviše pažnje jeste mesto malog naroda. Odlučno se borio protiv mišljenja da je mali narod bespomoćan. Takođe je osuđivao i mesijanizam velikih naroda, Svaki mesijanizam je . smaftrao mitskim mačinom mišljenjja. »Zemlja našeg tipa mora sve uložiti u intenzivnost svoga rada i svoga mišljenja«. Nije podnosio ni nacionalizam. »Otvorenost prema svetu jedino je isptavma«. Zato je češko pitanje nazivao svetskim pitanjem.

Iz svega mavedenog Dproističe da vraćanje na Masarika nije vraćanje kapitalizmu, to je želja da se ne bude gori nego prc pedeset godina, da se od prošlosti ·preuzme ono najbolje t, najispravnije. (i8Bn Biserka Rajčić

rece AZ a RE IIIUT IO Naz are Trz aa uazezira aa

drugim slučajevima Cankar je duhovit, pun humora. Poseban motivski ciklus sačinja vaju u Cankarevom delu spi si koji se odnose na eroliku. Pisac će u ljubavnim pričama pokazati pouzdano znanje i moć unošenja u tuđe sudbine. Razumliivo je da će osim u ljubavnoj povesti, njegova subjektivnost najintenzivnile doći do izražaja u generacijskom ciklusu čiji je predmet pre svega moral i sudbina nje gove generacije. Zbog toga što je mnogim ličnostima svojih priča (Jermen, Kačur, Maks Krnec ı dr.) davao pečat svoje ličnosti, one se mi su u potpunosti oformile kao individue u umetničkom delu. Cankareva ličnost im.je bila previše blizu.

Svojim dramama Cankar se izdvaja iz pomenutih ciklusa. On je prvi slovenački dramski klasik. Uprkos dek«dentstvu fin de siecle-a koji je u njegovom delu Ostavio vidne tragove, Cankar je bitne probleme svoga vremena podigao na szmažnu Umetničku ravam. Pored toga što u dramama ima niz živih ličnosti koje tako trajno pripadaju 1 našoj kulturmoj sredini, 'Cankar Je ostvario dve ili fpi monumentalne inkarnacije životnih moći. To su svakako Kantor i župnik iz »Slupu«. Cankarov dramski ciklus nije samo jedam od vrhova njegovog dela, već i naše literafure. O

U godinama koje nastaju posle rada na »Lepoj Vidi« nastaće prelom u njegovom stvaralaštvu. Možda bi se taj period. mogao označiti kao pomeranje piščeve pažnje od društvenih događaja.ka događajima u njegovom srcu, Intimna kratka crtica u Cankarevoj prozi daće po svojoj ljudskoj veličini i umetejčkom dometi voerovaino cno najdragocen)is što j& DOT svojih drama ostavio. Tu spa daju piiče o majici, ciklus od devet vra o Životinjama (Iz tuđeg Žživota«), semia mladalačkih uspomenx (»Moj žive»te). ;

Liub:ša Đidžć

KNM ŽRVMWGU WOVINE