Народна милиција
bBolpukevnik IVAN DENAC ·
слаба i a
4 ·
1 | | odjendan
7, =.
~ ·OMARŠALA TITA
Na dan 25 maja navršava se 56 godišnjica rodjenja najvećeg sina u historiji naših naroda druga Tita.
Rodjendan druga TITA iako je nezvaničan praznik, slave svi naši narodi, kao i naši prijatelji van granica naše domovine. Naš ga narod slavi primajući nove radne obaveze i zavjetujući se drugu TITU da će čuvati i razvijati velika djela koja su stvorili pod njegovim rukovodstvom. To je praznik u srcima naših ljudi i baš u tome je njegova veličina.
Velika je ljubav i poštovanje koje gaji naš narod ргеma drugu TITU. Ne samo zato što je on rukovodilac naše države. Drug TITO za naše narode znači mnogo više. Tko bi gledao druga TITA samo kao čoveka koji uspešno rukovodi državom, ili pak samo kao čovjeka koji je uspješno rukovodio Narodnooslobodilačkom borbom, taj ne bi mogao shvatiti njegove veličine, niti osjetiti ono što naši narodi osjećaju prema drugu TITU.
Drug TITO za naše narode znači ličnost u kojoj se ogleda dugotrajna i krvava borba, kako za vrijeme stare Jugoslavije protiv nenarodnih režima i izrabljivanja radnih
masa, tako i u toku borbe za oslobodjenje zemlje i stva-
ranje nove srećnije Jugoslavije, stvarne domovine svih naroda naše zemlje podjednako. On znači stvaranje ljepšeg, srećnijeg života, pretvaranje naše zemlje iz zaostalosti u naprednu socijalističku domovinu, srećnu zajednicu svih naših ljudi.
Jedan starac iz okolice Tuzle gledajući omladinsku prugu Brčko—Banovići, kada ga je omladinac zapitao: »A starino je li izgradila omladina?« — uzviknuo je: »Kakva omladina, TITO je izgradio!« Starac osjeća da ne bi bilo pruge, ni ovakve omladine, da nema TITA.
Zaista, i TITO i omladina i izgradnja pruge, sve je tako usko povezano da se ne može zamisliti jedno bez drugog.
Naš narod teži za mirom, za prijateljskim odnosima sa svim narodima svijeta, a naročito sa slavenskim i susjednim narodima, ali možda nitko ne umije tako cjeniti svoju slobodu i nezavisnost svoje domovine kao naši narodi. Drug TITO znači borba za stvaranje tih težnji i zato je on u punom smislu riječi izraz težnja naših naroda.
I kada mi slavimo druga TITA, onda ne slavimo samo državnika ili jednu individualnu ličnost, mi onda slavimo našu borbu, naše težnje, sve ono što smo stvorili i stvaramo pod njegovim rukovodstvom.
Životni put druga TITA neobično je težak.
Rodio se 25 maja 1892 u selu Komrovec, kotar Klanjec kao sin siromašnih seljačkih roditelja. Djetinstvo je proveo
2
kod kuće, a čim je porastao odlazi na zanat. Izučio je mehanički zanat. Kao mladi pomoćnik tražeći posla i željan znanja odlazi u inostranstvo i radi u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji. Od mladih dana počeo se baviti proučavanjem marksizma i već kao mladi radnik učestvuje aktivno u sindikalnom pokretu. Prvi svetski rat zatekao ga je već naoružanog marksističkom teorijom. Kao i hiljade drugih bude mobilisan i poslan na front. No, shvatajući ciljeve i karakter rata, a ne želeći da se bori protiv Rusa, koristi priliku i 1916 godine bježi na stranu Rusa gdje se pridružuje revolucionarnom pokretu. Aktivno je učestvovao u velikoj Oktobarskoj revoluciji.
Pun iskustva vraća se u domovinu i sav se predaje
radničkom pokretu. Njegov povratak u domovinu uslijedio je baš u vrijeme kada je reakcija učvrstivši se na vlasti, nakon burnog posleratnog perioda, počela uvadjati diktaturu i progoniti sve što je napredno mislilo. Policija ga је odmah stala progoniti na svakom koraku. Često je bio hapšen i osudjivan. Tako je 28 oktobra 1927 godine osudjen u Ogulinu na 7 mjeseci zatvora, u augustu 1928 godine u Zagrebu na 5 godina robije. I na robiji i na slobodi on je neumorno i neprekidno radio i borio se. Prema neprijatelju bio je nepomirljiv. Ni robija, ni zverska mučenja na zagrebačkoj policiji nisu ga ni za trenutak kolebala, već naprotiv još žešće se borio protiv klasnog neprijatelja. Kako se on držao pred klasnim neprijateljem dovoljno je da navedemo primjer koji su objavile tedanje novine sa procesa kod sudbenog stola u Zagrebu. Novine su doslovno pisale:
»Josip Broz svakako je najinteresantnija ličnost Wu ovom procesu. Njegovo lice ima nešto od onih fizionomija koje podsećaju na čelik. Svijetlim očima gleda vrlo hladno, ali energično i mirno. Kod njega možda i neće biti njegovo držanje pred sudom samo poza, jer je zaista bio već zbog svog uvjerenja dosta proganjan i osudjivan na tamnicu. Brojni slušateljš očito su poznavali ovu nepopustljivosi Brozova uvjerenja, jer je kod njegova ispitivanja vladala u sudnici velika šutnja i pažnja.
Na pitanje predsjednika suda: »Jeste li razumijeli optužnicu i da li se osjećate krivim« odgovorio je:
»Optužnicu sam razumio, ali se ne osjećam krivim.
Priznajem da sam član ilegalne Komunističke partije Jugoslavije, priznajem da sam tumačio radničkoj klasi preko štampe, konferencija i zborova sve nepravde koje joj se čine. No, ne priznajem, medjutim, buržoazni sud, jer se smatram odgovornim samo pred Komunističkom partijom.«
Predsjednik: »Ali taj zakon ima snagu kao i svi zakoni. Po njemu tko ga prekrši dolazi u Lepoglavu.«