Народна милиција

Primer kako treba raditi i učiti daje nam kapetan Milan Đokić, šef Uprave Narodne milicije Sreza ljubićko- trmavskog.

To je jedan među najstarijim обећа Narodne milicije. Učestvovao je u Prvom svetskom ratu kada je bio i ranjen od austriske vojske. Ima pune 54 godine. Njegov život je ispunjen mnogobrojnim događajima, patnjama i revolucionarnim radom. Još kao obućarski šegrt bio je član sindikata, a odmah pošto je završio zanat izabran је za pretsednika podružnice „Rkožarsko-prerađivačkih radnika u Čačku i aktivno radio u sindikatima sve do 1941 godine.

Prvih dana ustanka 1941 godine Milan Đokić je stupio u redove boraca za slobodu. Kasnije je postao član Partije i u Armiji ostao sve do oslobođenja. U Armiji je bio na raznim dužnostima, a naročito se isticao svojom hrabrošću. Odlikovan je Ordenom zasluge za narod II reda, Ordenom za hrabrost, Ordenom bratstva i jedinstva II reda i Ordenom partizanske zvezde III reda.

Po oslobođenju Đokić je iz JA otišao za šefa Otseka unutrašnjih poslova u Čačku i bio član Izvršnog NO. Sa te dužnosti je prešao u Narodnu miliciju.

U Narodnoj miliciji je imao divnih uspeha u radu. Kao šef Uprave Narodne milicije neobično se mnogo za laže u uzdizanju pripadnika Narodne milicije i njihovom osposobljavanju za službu. Godine 1949 je pohvaljen i nagrađen od Ministarstva unutrašnjih poslova NR Srbije zbog pokazane hrabrosti i uspeha u službi. Pored svega ovoga i ostalih dužnosti koje je vršio u svojstvu šefa Uprave. Narodne milicije, kapetan Đokić je uspeo da završi i malu gimnazisku maturu. Sve je razrede polagao tako uspešno da je na kraju bio oslobođen polaganja nižeg tečajnog ispita (mature). Prilikom polaganja razreda Đokić nije koristio nikakvo otsustvo radi pripremanja ispita, i ako je on to davao svojim milicionarima, već je učio u svom kratkom slobodnom vremenu. Uporedo sa ovim kapetan Đokić je pohađao i večernji partiski kurs u Čačku.

Treba istaći i to da se drug Milan Đokić neobično mnogo zalaže i u radu svoje frontovske organizacije. Zbog toga je vrlo cenjen i omiljen u narodu. On je i pretsednik Sreskog streljačkog saveza.

*

Zamenik komandira Stanice NM u Slavonskoj Požegi — milicionar Vaso Kotarević primio je zadatak da uhvati odmetnika Dušana Delića, koji je ranije više puta osuđivan za razna krivična dela. Delić je pobegao iz zatvora i kao takav skrivao se po okolnim selima. Vršio je ponovne zločine i pljačkao narod. Milicionar Vaso Kotarić poznavajući dobro ljude i prilike na staničnom području vršio je traganje za odbeglim. Dolaskom u selo Viškovce, posumnjao je da se odbegli Dušan Delić krije kod Stjepana Brbljića. Milicionar Kotarič sa svojim pratiocem, milicionarom Vojkom Štrbojevićem, ušao je u kuću osumnjičenog. Tu se nalazio odmetnik Dušan Delić kojeg su uhvatili odakle ga je trebalo sprovesti u Slavonsku Požegu.

Prilikom sprovođenja, odmetnik Dušan Delić, fizički je napao milicionara Vasu Kotarića i dao se u bekstvo prema reci Orljavi. Milicionar Vaso Kotarić, znajući za koja dela odgovara odmetnik Delić, upotrebio je oružje i ubio begunca.

20

i} ara

Vodnik Ratko Mirkanović, referent u Sreskoj upravi NM Brčko, obavešten je da se priprema jedno ubistvo iz koristoljublja.

Mirkanović je ovu stvar predočio šefu Sreske uprave NM, zastavniku Bošku Tubinu, koji je odmah uputio Mirkanovića na izvršenje zadatka, t. j. da osujeti ubistvo i da pohvata razbojnike. Mirkanović je sobom poveo i dva građanina iz Brčkog i krenuo preko reke Save u državnu šumu, koja se nalazila iza sela Gunje, na 2—8 km u NR Hrvatskoj, gde su banditi trebali da izvrše ovo razbojničko delo.

Čim je došao u šumu u selo Gunje, odmah. je rasporedio građane, desno i levo od sebe, a on sam zauzeo pogodno mesto i zaklon odakle bi u datom momentu mogao da spreči razbojništvo i pohvata razbojnike.

Istoga dana, oko 13 časova, izvestio ga je jedan građanin koji se nalazio na osmatranju, levo od njega prema selu Gunju, da se razbojnička lica nalaze u jednom grmu pored reke Save i da je primetio da nešto rade, ili da se kockaju ili dele neki novac, uglavnom nije mogao tačno ustanoviti o čemu se radi. Istovremeno drugi građanin koji se nalazio s desne strane od njega na osma– tranju, a koji je bio povezan. sa razbojnicima, bio je obavešten od njih da je lice od kojeg je trebalo oduzeti novac, otišlo drugim putem, t. j. u parvcu sela Rajeva a ne u pravcu sela Drenovca kroz Gumnju, kako je to bilo predviđeno, po mišljenju razbojnika, a Које је mesto građanin bio naznačio pomenutom milicionaru. Mirković je odmah krenuo sa građanima u pravcu gde su se malazili banditi. Došavši 8—4 koraka do razbojnika, koji su igrali karte i čekali žrtvu za otimanje novca, milicionar je sa oštrim tonom i uperenim pištoljem u njih viknuo: »ne mrdajte, ovde je Narodna milicija, opkoljeni ste«! Na ovaj poziv milicionara, razbojnici su bili zbunjeni, tako da su im iz ruku ispale karte i izgubili su svaku prisebnost. Milicionar je sa građanima naredio razbojnicima da legnu. Povezao razbojnike i izvršio nad njima pretres i našao kod njih jedan pištolj i 11.831 dinar. Potom ih je sproveo u Sresku upravu NM Brčko. | .

Na saslušanju је utvrđeno да se ova dvojica zovu: Bono Uglarević iz sela Djurića, srez Županja, NR Hrvatska, pretsednik MNO u Djurićima i Andjelko Čaić zemljoradnik iz istog sela. Na saslušanju razbojnici su priznali da su hteli opljačkati i oteti novac po svaku cenu.

Zahvaljujući budnosti koju je ovom prilikom pokazao vodnik Mirkanović spasao je život jednog lica, pohvatani su banditi i pokazana je umešnost koja je za pohvalu.

*

Jovo Knežević komandir Stanice Narodne milicije u Bužonu srez Bosanska Krupa, uspeo je da uhvati kradljivca Muju Emrića.

Jedne noći izvršena je krađa u selu Bužonu srez Bosanska Krupa, u vrednosti od 10.000 dinara. Čim je komandir Stanice saznao za krađu, počeo je voditi istragu u cilju hvatanja kradljivca. Razmišljajući ko bi to mogao učiniti, milicionar Knežević posumnjao je na Muju Emrića iz sela Bužona. Knežević, u pratnji patrole uputio se kući osumnjičenog ali je kradljivac pobegao u nepoznatom pravcu. Patrola je nastavila traganje za njim,