Народно благостање
24 март 1934.
НАРОДНО БЛАГОСТАЊЕ
Страна 195
__ О-т Вгапко Ајеквапдег, Хастеђ
PRIVILEGOVANA INDUSTRIJSKA BANKA
Vanjska trgovina, monetarna situacija i poljoprivredna kriza bile su glavni uzročnici onih privrednO-političkih mjera, koje sputavaju slobodno djelovanje pojedinih produkcionih jedinica. Devizno zakonodavstvo, trgovački ugovori, zakon o zaštiti zemljoradnika, a s njime u vezi zaštita banaka, pretstavlja|u u našoj ekonomskoj politici regulirano gospodarenie. U zadnje vrijeme pronosi se vijest o tome, da se također i jedna уапга, 00tovo bi rekli najvažnija, kompetentna industrijske proizvodnje, njena naime kreditna situacija reguliše zakonskim mjerama. U tom smislu postoje dva projekta. јеdan je stvaranje Privilegovane industrijske banke putem prisilnog upisivanj|a dionica, a drugi je zahtjev za Zaštitom industrije slično zaštiti zemljoradnika. U ovom članku pozabavi ćemo se samo prvom alternativom, јег зе Та analiza može, mutatis mutandis, da primijeni i na drugu alternativu.
Kretiranje industrije zahteva bezuvjetno svoju vlastitu formu, te bi stoga bilo dobro kad bi postojala institucija, koja vodi računa o specifičnim osobinama industrijskog kredita. Ova potreba se već godinama osjeća, ali se nije mogla. da realizira, prije svega zbog toga 510 se nije vidjela mogućnost prikupljanja kapitala potrebnog za to. Najnovija varianta Ind. banke nastoji tu poteškoću da prebrodi prisilnom uplatom glavnice od strane indutrijskih poduzeća u visini od 10% vlastitih sredstava. Ova јпомит, koji je u svojoj formi i sadržini identičan prisilnom zajmu, njegovi predlagači opravdavaju baš tom potrebom nove privredne politike, o kojoj je malo prije bila riječ, te tim načinom svojoj ideji nastoje dati formu savremenosti. Zbog toga je važno da prije svega vidimo, da li taj zahtjev zaista spada u kompleks onih pitanja, koja je država pozvana da prisilno rešava.
·Dosadanie prisilne ekonomsko-političke mjere na-
~ lazile su opravdanje u slijedećim momentima:
a) ekonomski interes općenitosti zahtjeva donošenje stanovitih mjera;
b) ekonomsko stanje velikog djela državljana diktira odnosne mjere.
- Ada) Nacionalno ekonomski interes po pitanju Industrijske banke u zamišljenoj formi bio bi onda uslužen, kad bi tom bankom bila omogućena daljnja industrijalizacija zemlje ili stavljanje u pogon odnosno povećanje pogona one industrije, koja ne radi ili samo djelomično radi. Novi projekat industrijske banke nema ni sa |ednim ni sa drugim momentom ništa zajedničkog, jer bi tu banku trebali da stvaraju industrijalci sami, a oni je neće zato stvoriti da podupiru konkurenciju proti samih sebe. Sledstveno jedini nacionalno-ekonomski efekat te banke ležao bi u preuzimanju zaleđenih potraživanja banaka i time podizanje likviditeta banaka i industrije. Mi ćemo se niže pozabaviti tim pitanjem i pokazati da ovo preuzimanje ne znači povećanje likviditeta ostalih banaka, već zamjenjivanje jedne nelikvidne obaveze drugom. Međutim, kad bi to zamjenjivanje i nešto умјед о, зуеukupna sredstva Industrijske banke mogla bi da iznašaju cca 400 do 450 milijuna dinara, dok dugovanja in-
dustrije iznose cca 7 milijardi dinara. Dakle, o jednoj generalnoj pomoći industriji, pa ni bankarstvu ne može se ni govoriti.
Ad b) Država može da nastupi prisilnom mjerom onda, kada je u pitanju opstanak najvećega dijela državljana. To je bio slučaj kod poljoprivrednika. Tamo je poljoprivreda kao produkciona grana sa poljoprivredni> kom identična, a poljoprivrednik čini 80% pučanstva.
Industriju treba podupreti kao važnu produkcionu jedi-
nicu, ali briga o eventualnoj izmjeni vlasnika industri|skog kod nekolicine industrijskih poduzeća sigurno ne spada u primarne zadaće državne ekonomske politike, u koliko time nisu pogođeni nacionalni interesi. Prezaduženost može da ima za posljedicu samo promjenu vlasništva a nikako obustavu rada, u pretpostavci naravno da dotična industrija u svojim tehničkim i ekonomskim temeljima nalazi opravdanje u sklopu naše cijelokupne privrede.
Vidimo dakle da državna ekonomska politika u slučaju osnivanja industrijske banke nije zvana da sili stanovitim mjerama jedan dio svojih državljana da disponiraju svojim vlasništvom eventualno protiv svoje volje, što bi bilo slučaj kod prisilnog upisivanja dionica novo zamišljene banke.
A sada da vidimo koliko je stvarna sama konstrukcija Privilegovane industrijske banke.
Stvarni razlozi kojima se nastoji opravdati prisilno upisivanje dionica su slijedeći:
1) Industrijska banka osnovana od samih industriјајаса najbolje će poznavati i moći da riješi industrijsko kreditiranje.
2) Upisivanje dionica ne pretstavlja za pojedino poduzeće nikakav teret, jer je to jednostavna izmjena
{jedne aktive (novca) za drugu (dionice). - 3) Stvaranjem nove banke pomaže se rješenje pitanja sanacije kod ostalih banaka .
1) Prisilno upisivanje dionica industrijske banke daje ovaj karakter jednog prinudnog udruženja, te je već u tom pogledu ftakova institucija protivna pojmu banke i bankarskog poslovanja. Pod bankarskom radnjom razumijevamo organizaciju, koja prikuplja slobodne kapitale da ih formira i daie onome koji ih potrebuje i za njegovu uporabu može da plati otštetu t. j. kamatnjak. Onaj koji traži ukamaćenje svog kapitala služi se bankom kao posrednikom i daje onome koji taj kapital treba i koji kamatnjak može da plati ili obratno. U takvoj
formi može svaka banka pa i industrijska da vrši važne
ekonomske funkcije. Povjerenje je moralna baza takovih transakcija. Kod prisilnog skupljanja kapitala moralnu odgovornost nosi onaj koji nalog daje, u našem slučaju državna vlast, i ona je obvezana da konstruira ovakovu instituciju na taj| način, da bude interes pojedinaca Zaštićen i pogodnost koju ta institucija pruža, da bude pravedno razdijeljena. Industrijska banka kao što je danas zamišljena te karakteristike ne nosi. Ona je dioničko društvo čija glavnica treba da se upiše u roku od 10 godi-