Нови Пазар

Osvrt na razvoj zanatstva u Novom Pazaru Možemo reći da su zanatlije u Srbiji predstavljale važan ekonomski cinilac (T. Đorđević, 1925, 15; N. Vučo, 1954, 5; M. M. Živančević, 1938.). Svaki zanatlija je morao obaviti obaveznu obuku kao šegrt, a zatim kao kalfa. Polaganjem majstorskog ispita, dobijanjem majstorskog pisma, zanatlija je sticao ono сети se najviše radovao, a to je zvanje majstora. Inace, rijec zanat je balkanski turcizam arapskog porijekla koji oznacava određenu vještinu ili znanje (A. Skaljié, 1973, 646). Neki od zanata su imali svoje esnafske organizacije, sabitnom ulogom zate zanate. Krajem XV i početkom XVI vijeka и Novom Pazaru su registrovane sljedeée zanatlije: aščije, bezazi, bozadžije, buregdžije, berberi, bravari, kalajdžije, krznari, kuhari, klesari, papudžije, pekari, poslasticari, prevodioci, potkivaci, sviraci, sapundžije, rudari, dunđeri, sitari, telali, obućari, krojači, sarači, tabaci, kazandžije, čizmedžije, mesari, ćevabdžije, maseri, obrađivači pamuka, izrađivači sukna i hamamdžije (M. Radovanović, 1991, 69). Vremenom su se neki stari zanati gasili, a nastajali novi. U toku dvadesetih godinaXX vijekauNovom Pazaru suposlovale sljedeće zanatske radnje: 24 obućarske, 6 stolarskih, 3 časovničarske, 24 pekare, 6 limarskih, 16 berberskih, 16 kovackih, 18 mesarskih, 3 samardžijske, 6 poslastičarskih, 7 nožarskih, 1 crevarska, 6 zidarskih, 4 abadžijske, 7 kačarskih, 2 lončarske, 12 ćevabdžinica, 4 kolarske, 1 grafička, 3 građevinarske, 6 mutavdžijskih, 16 opančarskih, 7 potkivackih, 2 kazandžijske, 1 zlatarskai 2 sedlarske (M. M. Savić, 1929, 171; E. Mušović, 1973, 142). PocetkomXXlvijekaNoviPazarjeimao 1135zanatskihradnji: 76obućarskih, 84 frizerskih, 21 stolarsku, 11 vulkanizerskih, 30 mesarskih, 1 vunovlačarsku, 47 građevinskih, 8 fotografskih, 19 zlatarskih, 51 automehaničarskih, 50 pekara, 1 gmčarsku i dr. (M. Kahrović Jerebičanin, 2014, 31; Registar privatnih preduzetnika za 2003. godinu, Odjeljenje za privredu, finansije i razvoj SO Novi Pazar). Zanatlije su se uvijek trudile da što bolje urade svoj proizvod, svoju uslugu i da njihova musterija bude zadovoljna, jer su takvom uslugom obezbjedivali njen ponovni i redovni dolazak. Naročite mogućnosti da mušteriji pruže što bolju uslugu imale su zanatlije koje su izradivale odjevne elemente, odnosno odjeéu i obuéu. Mnogi elementi и odijevanju, medu njima i papuce, bili su vrlo bitni jer se kroz kvalitet papuca pokazivalo i finansijsko stanje porodice. Bogatije musterije kupovale su nanule ukrasene sitnim, skupim sedefom ili plišane papuce mono vezene skupocjenim zlatovezom. Putem tih detalja zanatlija je pokazivao zanatsku vještinu, ali i svoju umjetnicku obdarenost, medu kojima su se narocito isticali terzije sa svojim zlatovezom, neki od nalunžija koji su izradivali skupocjene nanule, papucari sa rucnim vezom kojim su krasili papuce, zatim kujundžije i dr. Svaki zanat može postojati bez umjetnosti, ali umjetnost bez zanata veoma teško. То nas upuéuje na zakljucak da su mnogi zanati neodvojivi dio umjetničkog stvaralaštva (B. Stajevié, 1995, 67).

160

40/2017

Muradija Kahrović-Jerebičanin