Ошишани јеж

TUĐI HUMOR

TJ Jnžnoj KorejL. („Uteratumaja gazeta“, Moskva)

Za odo malo pomoći što vam dajem, vl gospodarlte situacijom... („Les Lettres Francaises") ; ParizJ

Pomozi mi, sinko, ne sto jim sigurno! („Don Bazilo“, Rim)

Od inata nema grđeg zanata

priCanje vuka do.iCeviCa

Pripovijedala mi nešto unučad ovijeh dana o tome, što se zbori i tvori po svijetu, a ja njima: „Neka vas, đeco, puštite da vam ja jednu staru ispripovjedim. Momčad, vazda lakopaa, na đedova pričanja, utišaju se, a ja počnem ovako: „Bijahu na Malti nekakvi ortaci, čitav buljuk Ijudi, te su trgovali skupa, pa im došlo vrijeme u jedan mah da se razortače i dobit podijele. Dijelili tečevinu, cekine i dublijere, robu, magaze i brodove, esapili ko je što unijeo u zajednlčku trgovinu i ko koliko privrijedio, ko koliko doblo, ko 11 što dužan ostanuo. Kad podijelili sve što imali, ostane od svega jedan brod nepodijeljen. „Taj je brod zapravo imao pripasti (da je bilo pravde i poštenja) jednom našem čoeku, on ga je i s pravom tražio, ali ga nije dobio, jer su ga jedino pri dlobi potpomagali u pravednom mu zahtjevu brat Rus 1 još neki Slavjani, no ostall bjelosvjetski ortaci nadglasali vikom i nasiljem, te ostanulo da ga dijeli sa nekakvim Talijanom... .. Tako vi Je to, đeco, dok naš čoek nekome valja i trebuje ~haj, pomagaj, kraljeviču Marko!“ a kad dođe do diobe, te zahtijevaš svoje i tražiš da se međe urezuju pošteno, onda; „Oklen bješe, neznana delijo?" „Ele, ovi naševac ne imao kud ni kamo, no pristao na to, da mu bude od manje potege, da na svojemu dijeli pravo s Talijanom. „Sad je valjalo đa dva ortaka brod prime, te da skupa imenuju kapetana od broda a momčad je već bila na njemu, pa da brod Izjedri. Sporazum je bio ovaki: kapetana, komandanta od broda, će ova đva imenovati sporazumno; ako li se ne sporazume, đa će ga imenovati svi ostali ortaci, a dokle se ne nađe novi kapetan, da brod ostane pod komanđu nekakvog američkog generala, te je privremeno na njemu zapovijedao. „Naš zemljak, te bijaše na dijelu, nastojaše da se novi kapetan čas prije imenuje, jer Američanin, komandanat, nemilo stezaše brodsku momčad, koja bijaše mahom naše kosti veći đio od njih je ležao za male i nikakove krivlce na dno broda, vezan u konope, o Ijebu 1 vođi. „Tako naš zemljak, ama Talijan ne. Njega Američanl, Ingliz i drugi manji ortaci, njihovi poslušnici, te bijahu u nesretnju većinu, držahu taman ka kučka na uzicu, ter kako ovi uže cimnu, tako on poigrava. „Naš čoek predloži nekolike kapetane, brodovođe na glasu, a Ijude od ugleda i poštenja, no Talijan ni da opepeli! On rasteza i razvlači, iznalazi neke nerazloge i budalaštine, samo da ne primi predložene kapetane, a povrh toga predloži neke druge, za koje je dobro znao da ih naš zemljak neće primiti, ier mu još vrana mozak nije popila. „Paštio se oni naš čoek, pokušavao od svake ruke da se ovo čim prije riješi, ne bi li zlosretnji Američanin čas prije očistio noge od broda. 2ao mu bilo onog našeg življa, a bogme i broda te leži vazdan svinutijeh jedara, rđa ga grize. iarboli trunu, mjesto da jedri širokijem sinjiiem morem. „Paštio se on, no zaludu muka. Taliian obrnuo oba uha prema svoiijem gazdama, pa što mu oni prišapću, to on izvikuje, da ti probije opne. Američki general za nevolju kapetan rasprtio se na brod ka rđa u pandursku kuću, ka da misli ondijen vjekovati...“ Htjeđoh ja jošte pripovjeđati, no me đeca prekinu pak priviču: ~Pa to je, dede, priča za Trst i gubernadura tršćanskog!.. Sto ne reče odmah čisto, no se mučiš, te bajke izmišljavaš...“

A ja njima: „Ejvala, đeco, ugonetaste. Tako je. Ono nazovi-socijalist u vladu talijansku, te Ijube stoput bolje

dolar no vlašti narod, ne hoće pravog i poštenog rješenja, ni-

ti želi čestitog čoeka za gubernadura trščanskog, no tražeći kojekakve nerazloge, došli dotlen, da priznavaju e su samo nastavili tamo, đe je Musolini prestao, kad ne hoće gubemadura Frančeza oli Ceha jer su ovi biva ratili protiv njih. A da sprdnja bude veća, u brzinu zaboravili da Sveđanin nije vojštio, no i njega, predloženog, odbili... ~No, ko je danas na vladu u Rim i ko mu komanduje iz preko mora nije se ovakovom nevaljalom po slu ni čuditi. Kakva je duplja, još dobre čele izlijeću, a ja bi se, đeco, kladio u stotinu žutijeh dublijera, s kim god hoćete, da će se vlašti oni, te danas mute vodu oko našeg Trsta, prije oli poslijem, žestoko pokajati, jer OD INATA NEMA GRĐEG ZANATA. KO DRTJGOM JAMU KOPA SAM U NJU PADA.“

Steta što smo se rastali sad smo silom priliba velika trojica. TELEGRAM BIJELOJ KUĆI, VAŠINGTON

Prema dogovoru s vama najoštrije protestujem protiv odlnka koje su donijete na konferenciji u Frankfurtu, bez učešća Francuske. Bido.

Račun bez krčmara

Pariz, 23 januara Ima kod nas jedna pričica o gostima koji su pošli u svatove pjevajući, a vratili se plačući. To bi lijepo moglo da se primijend i na Bidoa koji je u London odletio veseo, a vratio se dozlaboga tužan. Bido je išao da se dogovori s Bevlnom o sazivanju konferencije 16 „Maršaloviih država“. Oni su se bili unaprijed sporazumjeli da se nađu ponovo čim Maršolov prijedlog za „pomoć“ Evropi dođe pred američki Senat. Taj momenat je došao i Bido je sigumo mislio: „Sad nam osatje samo da primimo dolare i da ih podijelimo". Ali stvar se tako nezgodno okrenula da bi mogla rastužiti i veću šaljivčinu od njega. Iz Amerike su stigli cmi glasovi da je sve još neizvjesno. Bido i Bevin su o istom trošku kazali i „dobar dan“ i ~zbogom“ te se rastali zaključivši da od konferencije za izvjesno vrijeme neće biti ništa.

TRAUMANOV PRIJEDLOG AMERIČKOG BUDŽETA ZA 1948 GODINU

24 JANUAR 1948