Ошишани јеж

Alisa u ČAROBNOJ ZEMLJI Maršalijani

Z A JEŽEVU DJECU

Alisa i njeno malo društvo, mali Džon, Sesilija i poznati čarobnjak iz Oza, već su počeli da se dosađuju poslije dugih putovanja po raznim čarobnim zemljama iz bajki i da čeznu za novim avanturama. I tu skoro opet im se ukazala prilika da putuju. Jednog dana, čitajuči veliki američki dnevnik »New York Duck« (Njujorška patka), Alisa skoči uzbuđeno i uzviknu radosno: Evo nešto za nas! i stade odmah da čita naglas: »Čarobna zemlja Maršalijana prostire se od Herkulovih stufaova do Helesponta i podijeljena je na 16 pašaluka, kojima upravlja super paša Maršal, po kome je i ime dobila, Svuđ okolo je opasana finom dolarskom zavjesom tako da jedan dio njenog stanovništva ne vidi nista dalje od nosa. Ali baš blagodareći tome u ovoj čarobnoj zemlji teče med i mlijeko i padaju pečene leve s neba, pošto se u njoj sve odvija po nekakvom čarobnom planu, koji je pravi rog izobilja za srečne Maršalijance- Najveća moč plana je maršalijanska valuta zvcma dolar, koja ima tu čarobnu snagu đa može kupovati i ono Sfo še inače u drugim zemIjama svijeta ne prodaje.” Moramo vidjeti i tu čarobnu zemlju, reče Sesilija. Svakako, prihvati Alisa.Čika čarobnjače iz Oza, spremajte onu vašu ieteču mašinu, jer odmah krečemo na put.

I krenuše- Alisa je gledđla u zemljopisnu kortu i več poslije nekoliko sekunda munjevife vožnje kroz vazduh, uzviknu:

Sad smo nad MaršalijanomAteriraj, čika čorobnjače. Našavši se na zemlji, osvrtali su se na sve strane u uzbuđenju i nadi da će vidjeti koje od očekivanih čuda- Ali ništa od svegatoga: ni kuča od kolača, ni zlatnih pečurki, pa čak ni pečenih ševa. Nalazili su se na nekakvoj morskoj obali- Nedaleko od njih vidjelo se nekoliko Ijudi koji su se protezali u hladu jednog sasvim običnog drvetaPriđoše im i Alisa ih upita: Sta radite, dobri Ijudi? Kamo sreče da nešto radimo, odgovori jedan od njihOvdje je strašna nezaposlenost i mi propadamo od gladi. A zašto ne jedete pečene Ševe i med i mlijeko? Da niste vi s Marsa, obrecnu se na nju čovjek- Ko vam je napričao te gluposti- Da nam je malo riba da ulovimo, a pečene ševe neka idu do vraga— Pa zašto je ne lovite? U tom i jeste vic- Da bi je lovili treba nam benzin za barke, oli njega treba platiti, a čime nego ulovljenom ribom? No šta vrijedi loviti kad se ne može prodati, jer naša pametna vlada, po nekakvom Maršalovom planu, uvozi ribe iz drugih zemalja— Čudno, umiješa se Sesilija, da mi nismo zalutali? Je li, čiko, je li ovo Maršalijana? Jest, tako je, na žalost, zovul Hm! čudila se Alisa. Zašfo ne radite što god drugo? U onom brodogradilištu, na primjerl Htjeli bismo mi kad bi brodogradilište radilo, ali je ono zatvoreno- Započeti brodovi čistali su nedovršeni, osoblje otpuštenoNaša vlada ovako rezonuje; zašto da pravimo brodove i traćlmo pare i materijal, kad ćemo ih dobiti po Maršalovom planu? Briga nju što mi ostajemo bez posla i što ćemo gladovatil Alisa se okrete svome društvu: Ovo je zaista čudno- Ne razumijem samo zašto ~New York Duck” ovO naziva čarobnom zemljorri! Tu se nešfo krije! Moramo ispitati sve do kraja, kako bismo urednika izveli iz zablude kad se vrafimo. Idemo dalje-

Carobnjakova mašina opet ih ponese kroz vazduh i zafim spusti na jedan veliki neobrađeni prostor- Nigdje okolo nije bilo žive duše, ali se iz jedne obiižnje kućice dizao dim, znak da u njoi ipak nekoga ima< I zaista, kaa joj se približiše , čuše glas neke žene koja je stfašno grdila: I to šu mi jajd! I to mi je mlijekol Sve sam bučkuriš! A kada ugleda pridošlice i ne sačeka da je išta upifaju, več nastavi još žešće: Grom ga spalio ko ih izmislil Mjesto pravih jaja moraš da jedeš nekakve strugotine, tobož jaja u• prahu, a mjesfo finog, bijelog teč-

nog mlijeka opet nekakvu bijelu prašinu— Je l’te tetka, zaprta mala Sesilija, a zašfo ne đržite kokoške pd da Vam nose lijepa svježa jaja? Držala bih ja, dijete moje, ali čime da ih hranim. I one što smo imali, morali smo davno poklati. Te pustare što vidite bile su nekada divna kukuruzna poija, ali sada gazda ne dozvoljaVa da še siju jer, kaže, nije lud pošto će mu Maršal kukuruz praviti konkurenciju, pa neće moči ništa da zafađi. A što ih ne hranite Marlal kukuruzom ? E, taj još nije stigao, a neznam ni da li če ikada stići—

Mali Džon se bješe udaljio i zašao iza kuće- Sada se odjednom pojavi otud i zapita starog čarobnjaka iz Oza da li ima koju cigaretu. Nemam, odgovori čarobnjak. A šfo će ti ? Ima tamo jedan čika koji puši cigaretu od obične suve trave, pa sam htio da mu poklonlm pravu cigaretu. Je li i to u vezi sd Mar Šal planom? upita radoznalo Alisa. Jeste. Kaže da su im zabranili da sade svoj duvan, jer je Maršal-duvan najbolji na svijetu, pa da se zalud ne muče jer neće

moći da izdrže njegovu konkurenciju. Alisa Je bila u sve većoj nedoumici. Ona prikupi svoje društvo i održa malo savjetovanje. lli smo mi na pogrešnom putu ili naš je onaj ~New York Duck” obmanuo. Pređlažem da idemo dalje, pa ako opet naiđemo na slično, letimo pravo uredniku- Stari čarobnjak navi svoju mašinU ! društvo krenu dalje. Spustiše se na krov jedne palate u nekom velikom, nepoznatom gradu- Pažnju im je odmah privuklo veliko komešanje svijeta po ulicama grada- Atisa se naže nad ivicu krova i ugleda veliku povorku Ijudi koja se kretala ulicom ispod njih i nosila transparente sa natpisima: „Dajte nam rada! Dolje visoke cijenel Dolje cma berza! Dolje prodani političari! Hoćemo hljeba umjesto gume za žvakanje i najlon čorapa!” Sletješe brzo na ulicu i umiješaše se u gomilu- Sesilija se uhvati za rukav jednom radniku i upita ga; Je I te, čiko, zašto je ova parada ? —• Kakva parada, dijete moje! Misliš da nam je stalo do njih? Ovo su demonstracije, a nd bulevarima pucaju u masu. A protiv koga demonstrirate? opet će Sesilija. Protiv koga nego protiv Maršalijane. Ne razumijem, umfješa se Alisa koja je slušala razgovorMi smo u Maršalijani, a Maršalijana se buni protiv MaršalljaneZnačl ima dvije Maršalijane? Ne, dijete moje- Ima samo jodna Maršalijana, a pašaluci su razrtii Alisi je tek sada bllo jasno sve oho što je vidjela na ovom putu— Znači, reče ona, Maršalijana nije nikakva čarobnd zemlja, ne padaju pečene ševe s neba i ne teče med i mlljeko- Nju je izmislio ~New York Duck”. Ide-

mo odmah uredniku da spriječimo đalje obmanjivanje njegovih čitalacaKrenuše na put i pored protivIjenja malog Džona, koji nije htio da pođe prije no što nađe bar jedan ~M” dolar za uspomenu i male Sesjlije koja je po svaku cijenu htjela da vidi dolarsku zavjesu i ocijepi jedno parčence za ukras svoje lutke. Spustiše se na som krov ~New York Duck”-a i poslije dosta muka uspješe da se doguraju do glavnog urednika. Jeste li vi, gospodine, uopšte bili u Maršalijani? upita ga Alisa odmah s vrata— Nisam, odgovori on— A znate li šta se tamo stvarno događa? Znaml Ne znate, reče energično Alisa- Jer da znate ne biste pisali onako o njoj. A ko vam kaže, mala gospođice, da ja moram pisati ono što znam i kako jeste? Morate zbog vaših čitalaca, koje inače dovodite u zabludu. Vi sami tvrdite da ste organ zapadne demokratije! Umjesfo da ma šta odgovori, urednik se odjednom uhvati za stomak i poče da se cereka ko liko ga glas donosi— Ala ste vi, djeco naivniKad se malo umirio, on im se obrati tobož očinskim tonom: Slušajte, djeco, idite vi lijepo kući. Nisu to stvari za vas— Kako da nisu, pobuni se Alisa. Cak je i nama čudno što vi svjesno obmanjujete svijet. Vi ste obična lopovčina- Gori ste od Hromog Dabe. Aha! učini glevni urednik i maši se telefona- Halo! Halo! Je ii io Odbor za ispitivanje antiameričke djelatnosti? Gospodine pretsjedniče, molim vas pošaljite koga od vaših Ijudi ovamoImam nekoliko „tičica” za vasO—-kel E, bas nam ništa ne možete, prkosno mu re<Se Alisa- Mi, na sreću, nismo američki već eogleski državljani. Urednik se zlobno naceri: Ne brini, curo, predaće vos oni Bevinu, pa ćete još gore proći- I tako se, djeco, završilo Alisino pu+ovanje po čarobnoj zemlji Maršalijani, od koje je bajku napravio ~New York Duck”, a prenijeli je svi njegovi jednomišljenici iz tabora „zapadno-demokratske slobodne štampe.”

VEZA

Halo, Madrirl! Ovde Suman, mogu li govoriti s kolegom Frankrm? Oprostite, on je momentano zauzet. Javite se kroz pet minuta!

21FEBRUAR 1948