Ошишани јеж

Dijagnoza Hokus-pokus

Pošto je slučaj jstinit, možda se neće svidjeti Ijekarima kojima je cilj da za što kraće vrijeme pregledaju što više bolesnika. T OGA DANA posla i ргеко glave. A u našoj ustanovi ti je tako bez daktilografkinje si kao bez rulru. Međutim, nje nema naša najbolja daktilografkinja nije došla na posao. Sta može biti? Znamo, djevojka je savjesna i uredna, nije tek tako izostala. Juče je bila zdrava i čitava, a ne spada ni u familiju „trođanaša". Njih znate: to su oni što ih obavezno bar jedanput mjesečno uhvati bolest koja se tačno u minutu završava po,slije tri ili najviše šest dana. Troškove inkubacije i terapije ove bolesti plaća preduzeće. Samo, uzgred da napomenemo, već se našao tome siguran lijek, pa su oboljenja ove vrste znatno smanjena. Dakle, ni govora o tome da 'je naša Milica „trodanašica". Ali šta da se radi? Več iz svih odjeljenja pitaju za nju. Srećom, zazvoni telefon. Poznadoh njen glas. Molim vas, đruže personalnl, ako biste mogli da pošaljete automobil. Ne mogu drukčije doći na posao. Pričaću vam... Ajde-de, poslasmo kola. Dođe naša Milica u patikama; noge u zavojima, jedva ide. Aha, vješala se na tramvaj! počeše neki. Ona se osmjehnu i stade da priča sve od početka. Slučaj na oko neznatan. Djevojka daleko stanuje i dolazi trolejbusom na posao. Ceka svako jutro malo poduže u ređu, a čarape tanke. I eto ti: zima blaga, ali njoj no-

ge promrzle. U početku nije obraćala pažnju na to. Ali hoćeš, oni plikovi sve veći. Cipele dok navuče izbroji sve zvijezde. I šta bi drugo, uzme listu sooijalnog osiguranja i pravo u ambulantu. K‘o veli, dače joj tamo

nešto ~spolja“ za mazanje, pa da se oslobodi bijede. Primili je tamo lijepo, mislim, oni pacijenti koji su joj sat-dva pravili društvo u čekaonici. Pacijeniti kao pacijenti. Uvijek su ti oni nešto nezadovoljni. Te ovaj Ijekar ovakav, te onaj Ijeкаг onakav. A nije ni njima lako, to jest Ijekarima. Nekako je urođeno svim bolesnicima da mrze čekanje. HtjeK bi da ih još na vratima dočeka doktor: Molim lijepo, izvol'te šta vas boli? Ako ćemo pravo, s te strane se baš ništa ne može prigovoriti ovom doktoru. On je to pitanje čekanja riješio na sasvim jednostavan način. Pregledi se obavljaju munjevitom brzinom, pa opet ovi pacijenti gunđaju. Objektivno govoreči, to vam je čitava kritika radi kritike. Nego, da vam objasnimo kako on radi. Može da posluži za primjer I onim Ijekarima koji sa pregledom zatežu po 10 minuta. Stari, okorjeli pacijenti pričali su Milici kako on to izvodi. Dođeš, recimo, na ređ, uđeš i još nisi ni stao na obje noge, a on tap: Izvolite recept! Ne, nije on čarobnjak. Nego, čovjek lijepo sjedi za stolom i piše recepte, a za pregled je odgovoran njegov pomoćnik. Podjela rada. Tako je bilo i sa Milicom. Kad je došlo njenih 0,5 minuta, pustiše je u ordinaciju. Pomočnik, vldi se, snalažljiv čovjek. Pogleda one crvene plikove i odreza kao na panju: Pa to su žuljevi! Sijecite! komandova doktor s hirurškom odlučnošću i produži nešto da piskara. Ali... pokuša Milica da se usprotivi. Ali gdje će ona, molim vas, kao laik, da se hvata u koštac sa medicinom! I pomoćnik fike fike isjekao žuljeve. Prođe iza toga nekoliko đana. Oni prokleti „žuljevi" sve gori. To več više nisu žuljevi, nego se rane otvorile. Kad obuče cipele hoda kao po iglama. Ođe ona juče ponovo na ргеgled. Dočekala je ista slika. Ljekar sjedi za stolom i piše гесерte. A u Milicu ušao neki inat, pa zahtijeva da baš on pregleda te „žulj eve“. Nije se imajlo kud. Doktor se nekako pokrenuo i pogledao. Pa to nije trebalo sječi! veli. To su ozebline, a ne žuIjevi. Ali vl ste kazall... ušeprtlji se pomoćnik. Sta ću ja sad? učtivo upita Milica. Morate izvjesno vrijeme ostati kod kuče, dok to ne zaraste. Cipele ne smijete oblačiti preporučuje Ijekar. A posao? zaintačila Milica. Tu se sami snađite. I naša Milica se, kao što vidite, snašla. Dovozićemo je automobilom na posao. Sta mari! Nismo ni mi neke škrtice, pa da tu sad štedimo benzin. I još smatramo da nam je drugarica daktilografkinja jeftino

prošla. Kad su u pitanju birokrati i njima slični, nije prijatno ići im ni pod регсе, akamoli pod nož.

Olga Miletić

GRADI SE NOVI BEOGRAD ...

Koliko smo krvi prolili da uništimo ovaj stari, a, eto, oni već grade novi—

Nepotrebna ilegalnost

Mjcsni narodni odbor u Kolutu, srez Sombor, kao da je još ilegalan, jer na zgradi u kojoj je smješten nema nikakvog natpisa, Zbog toga oni koji prvl put dolaze u Mjesni odbor u Kolutu ilegalno se kolutaju po selu dok ne pronađu ovu javnu narodnu ustanovu.

JEDAN OD MNOGIH

Sta? Nema Ш više?.„

.►-onda ću doći posljednjeg dana, kad se budu svi izređali, da nc čekam ništa.

Prodavac trica

lako su kučine za nekoga obične trice i kučine, za šabačkog gazda Lazu Miščevića je to bio unosan artikal, јег je on kučine prodavao seliankama po 40, umjesto po 20 dinara. Pri takvom poslovanju, gazda Laza je vodio гаčuna o izgledu varoši pa je svojim mušterijama govorio da ne idu kroz varoš, nego ргеко bare ~da ne bi pravile đubre po ulicama“. Ali prljave stvari ne daju se sakriti.

Izdaje Savez udruženja novinara FNRJ Uređuje Redakcioni odbor Glavni urednik Bogdan Pešić. Uredništvo: Terazije 31/111 Cekovni račun 1-906019 ' Telefon 22-423. Adminietracija; Terazije 31, međusprat telefon 28-451. Stamparija „Omladina", Voj. Mišića 19.. Telefon 50-924 —26, lokal 58, Beograd,

Га Е %