Ошишани јеж
Na morskom dnu
| 1 MORSKIM dubinama vladao je mir. Samo u jednom usjeku između dvije stijene кгај obale bilo je veoma živo. Zubatci, listovi, ugori, hobotnice, morsfci puževi preplašeno su okru-
žavali na pristojnom razmaku jednu čudnu gomilu. Prije izvjesnog vremena sa njihovog ribljeg neba, to jest sa površine vode, sručila se na dno golema hrpa riba stranaca. Domorodd su bili preplašeni od ovih meteorskih gostiju, јег ih je drevno iskustvo naučilo da sve što dolazi sa stranog kopna pretstavlja smrtnu opasnost. Ribe su vijećale. Da li su to mamci ili možda neka izvidnica njihovih neprijatelja Ijudi? Delegiran je morski puž da čitavu stvar izvidi. Uskoro se vratio noseći na jednoj svojoj bodlji korpus delikti mrtvu ribu. Opasnost nije postojala. Među ribama je nastalo čuđenje. Kakvo je to dobročinstvo obuzelo Ijude da im, eto, šalju ovako bogate poklone. Ipak nastade gozba. U tom trenutku nešto nalik
na orkan zabućka nad njihovim glavama. Stotine okruglih i obojenih predmeta sručiše se među njih. Dinamit, dinamit! razgalaraiše se ribe. Ali mudri ugro smiri uzbunu: To su limuni, draga sabraćo! Novo čuđenje obuze ribe. Zar su Ijudi postali prema njima tako đobri? Sobotnica se ohrabri i pođe da izvidi na obali čitavu stvar. I u povratku donese vijest: oko dvije stotina kilograma mrtve ribe izliferovali su morskim dubinama namještenici mjesne ribamice. Ova se riba njima pokvarila јег је nisu pustili u slobođnu prodaju kad je prijetila opasnost da propadne. A limunovi su došli iz gradskog nabavnog preduzeća ukvarili se na stovarištu. I ribe pustiše vijest među sve vodozemce i gmizavce: „Ljudi su postali velikodušni, ne treba ih se više plašiti.“ A uskoro stigcše potvrde odasvud. Sa mnogih pijaca crvi se saglasiše; ~Da, i nas hrane pokvarenim povrćem i voćem.“ Sa raznih đubrišta njihova sabraća potvrdiše isto: „А nama daju meso poslije dužeg transporta." Opšte veselje obuze carstvo riba i gmizavaca i na svom zajeđničkom kongresu riješiše da upute izraz zahvalnosti širokogrudim namještenicima u Sibeniku koji u svome poslovanju nađoše više simpatija za njih ribe, nego za svoje mušterije.
PISMA „JEŽU" Kvadratura kruga
U našem gradu bio jedan poslastičar. Miješao tijesto, pomalo dodavao želatina i saharina pa ispadali kolači. Ali u slobodnom vremenu pročitao on negđje da kvadratura kruga još nije čestito riješena. I odmah se zamislio: „Stani, pa moje su torte okrugle.“ Tako se majstor zainteresovao za kvadraturu kruga. Rješavao problem na svoj način, pomoću oštrog i tankog noža. Najzađ je našao praktično rješenje: kvadratura kruga znači da se dobija tačno onoliko puta po pet dinara koliko se komadića izreže iz jedne torte. Formula nađe masovnu primjenu, i sada kroz komadiče torte možete giedati a kažu da to i od uroka pomaže. Nadahnuti uspjehom slavnoga kolege, i neki drugi majstori legoše na posao i napuniše radnje sitnim, sitnim kvadratićima, trokutićima i kružićima. Kvadratura kruga nije više tajna. L S.
BANJSKI RECEPT
Već u početku sezone navalili pacijenti u Vranjsku Banju, a ono kupatila neokrečena. ProшакЈо nekako zimus i proljetos, ali ništa, nikad nije kasno. A strpljivl pacijenti hodali utjehe rađi malo po običnoj vodi, pa najzad dočekaše da se zamoče i u Ijekovitu. Ali orida počeše đa zakeraju o kvalitetu hrane i o oblacima prašine, a neki mudrijaši pronašli čak da ni prljavština nije dovoljno velika. „Knjiga žalbe“ ne može sve to izliječi, pošto je jako odebljala a niko je i ne čita, pa U molimo, druže ~Ježu“, đa banji prepišeš jedan od tvojih oprobanih recepata. S. D.
NEZAHVALNOST
ZemljoradniSka radna zadruga iz sela Bistrice navalila na Sreski zadružni savez u Bitolju pa stalno traži da joj se pošalju sijačice. Ovi u Savezu im lijepo objašnjavali da nikako ne dobijaju cijene. Ali oni iz radne zadruge nedisciplinovano nestrpIjivi i neprekidno ih potsjećali da Savez sam potraži cijene od fabrike, ako se ova nije sjetila da ih uputi zajedno sa artiklom. Naravno, u Savezu Ijudi zaposleni, nemaju vremena đa zbog tuđe birokratije vode izlišnu ргеpisku. Poćeli dosadne potraživače da übjeđuju kako su i njihovi djedovi rukama sijali pa su ipak živjeli, a ovi se odjednom toliko modemizovali pa ne mogu bez mašina. Ali sve bez uspjeha. Najzad su Ijudi iz Saveza, puni brižnosti za živce naručilaca iz radne zadruge, riješili da sijačice pošalju tamo odakle su i došle, kako bi prekinuli jalovu prepisku. I poslije ovako miroljubivog rješenja Sreski savez u Bitolju još je doživio tu nepravdu da su ga oni nezahvalnici iz Bistrice nazvali birokratskim.
VRIJEME
Vrijeme }e rastegljiv poiam. Kad se mjeri časovnicima na beogradskim ulicama, onda odmiče sa pristojnom sporošću- Uzevši u obzir one preostale časovnike, koji još pokazuju znake života, mogao bi čovjek mimo da zaključi da je postoo brži od tramvaja- Recimo, pođe pješke od »Albanije« do zgrade Glavne pošte. Na svoje iznenađenje, primijeti da je cio taj put prevalio za ciglo desetak sekundiNaravno, zahvcpljujud časovnidma koji, uzgred budi rečeno, nisu blizanci, pa ne mogu baš sasvim jednako da rade. U Nikšiću, vrijeme već ide brže. Tu berberima dani prolaze koo časovi, pa nije nikokvo čudo što nijedan ne može da stigne da obrije bolesnike а tamošnjoj bolnici- Taman jedan brioa obeća da će to učkiiti kao danas, a ono don pobjegne glavom bez obzira, ostavljajući samo tracj na bradama bolesnika, koje su sve dužeZa Sreski poslovni zodružni savez, koji treba da šalje račune zadruzi u Dolovu, deset dona oklijevanja nije ništa dugačko- A za samu zodrugu u Dolovu vrijeme je toko sporedno da nije nikakvo čudo što otkupljeni zemljoradnički proizvodi leže danima u magacinu. U Zavodu za socijalno osiguranje u Skoplju vrijeme takoreći leti. Proletjela je godina i po dana, a 35 radnika, koji su radili na šumskom putu Trebinje—Pesjok nisu dobili dječji dodatak- Uporedo sa vremenom letjeli su i akti od Zavoda do Ministorstva poljoprivrede i do raznih fiiijala ne bi li se pronašia nadležnost. I sa građevinskim preduzećem »Pelagonija« sličan je siučaj- Ono nije stiglo od avgusta prošle godine da prijavi socijalnom osiguranju radnika Nikdu Ličovskog. K’o vele polako, neće valjda na prečac umrijeti. Ali vrijeme može da leti još brže- Svega su tri godine prošle od svršetka rata, a reklo bi se da је prohujao cio vijek. Ako ko ne vjeruje, nek se obazre lijevo-desno, neka recimo pređe na drugu stranu Save. Tamo već ima šta da ga uvjeri- Ali, nažalost, ne rade svi tako sa svojim vremenom, kao oni preko Save.
NOVA VRSTA CEMENTA
Uprava fabrike cementa ~Sar“ smatrala je da njene mašine, s obzirom na zadatke koji ih očekuju, moraju biti tvrđe od cementa. Smjestila ih je stoga u dvorište, pa su se mašine poslije jednogodišnjeg očvršćavanja zaista i cementirale, i to rđom. lako ispitivanja još nisu završena, uprava je umoljena od strane nadležnih da im dostavi svoja dosadašnja iskustva i zapažanja. VJEROVALI ILI NE
OBAVEZAN USLOV
Pustićn te, mali, da pom ažeš na vršaju, ali pod usiovom đa me naućiš da čitam.
FIJOKA
I/" OLIKU ulogu igra fijoka u *'■ javnom i privatnom životu svjeđoči sama činjenica što postoji i više imena za tu zatvorenu pregradu: fijoka, lađica, čekmedže (đakle još od turskih vremena!) I zato nije čudo kad nas je naš načelnik strogo upozorio; Svaki službenik prije nego što pođe iz kancelarije rhora provjeriti da li su mu fijoke dobro zaključane. To je osnov dobre administracije, evidencije, ekspeditivnosti, štednje, što naročito važi za đaktilografkinje, Fijoka, drugovi, fijoka... Upozorenje je, nema sumnje, bilo na svom mjestu, ali se osjetilo da nije odjeknulo u srcima Druže načelniče, javi se jedan glas kako da zaključa svoje fijoke onaj koji nema ni brave ni ključa. Ja nemam ni stola kaže drugi službenik. Daktilografkinja čak nema ni fijoke. Povjerene stvari, akta, pisaći materijal, svi oni moraju da daju drugima pod svoje. I da li će se sad onaj očuh sjetiti da zaključa ili neće... Primjedbe su bile umjesne, posljedice konkretne: cio naš
administrativni aparat dao se na fijokiranje i zabravljivanje fijoka. O tome smo više govorili nego o predmetima koji se u fijokama čuvaju. Prvo je obrazovana komisija, a i sam sekretaj lično se zainteresovao da taj problem bude riješen u roku od dva dana. Sjutradan kad smo došli u kanceiariju vldjeli smb da je zaista komisija već svršila svoje. Skoro na svakom stolu bilo je zalljepljeno parče papira na kome piše: „Staviti ključ u bravu.“ već su, vidimo, došli majstori, ali nam rekoše da će prvo opraviti ključeve na vratima i da im je naređeno da jedan počne od prvoga sprata pa da ide naviše, a drugi od posljednjeg pa naniže dok se ne sretnu. Kad se budu sreli, otpočeće sa stavljanjem brava i ključeva na fijokama. Međutim, prođe čitav mjesec dana, a oni nikako da se sretnu. Sigurno su se mimoišli, kao dva nebeska tijela u beskrajnoj vasioni, i, sve s namjerom da se jednom sastanu, srljaju siromasi u suprotnim pravcima. A čekmedže svakom nezaključano, iako shvatamo kakvu ulogu ono igra u „kancelariskom životu."
Ко vam је kriv što se tucla muvate! Viđite da bacamo flubre п korpn!
JEDINO BALOVI AKO SPASU
Kad je Murat Bakija, namještenik Sreskog zadružnog saveza iz Pljevalja, otišao u Titograd da podigne obuću za prodaju po vezanim cijenama, morao je između ostalog da primi mnogobrojne antilop-sandale i balske cipele. Stovarište za gumu i obućU priprijetilo mu je; ili i to Ш ništa. Srećni Murat teslimio je artikle radnim zadrugama, gdje ih seljaci sa interesovanjem razgledaju, a stovarište je zamolio da po selima organizuje balove, kako bi roba konačno dobila kupce.
GURMANI
Najveća kajgana na svijetu ispržena je na poljoprivrednom đobnr „Livada" u Ečkoj. Njihovih 500 gusaka za godinu dana dale su 6.000 komada jaja. Evidencija dobra je utvrdila kako je od toga broja svega 2.000 iskorišćeno za nasađivanje, a sa ~neznatnim“ ostatkom nepoznato je šta se zbilo. Pošto postoji opasnost đa se pretovare stomaci takvom golemom kajganom, evidencija dobra je izdala raspis guskama da svaka ponaosob poslije izvršenog zadatka pođnese izvještaj o gotovom fabrikatu.
12 JUNI 1948
5