Ошишани јеж

JEŽ

ZAJAM BEZ BANKARA

NEKADA, prilikom upisivanja zajmova u našoj zemlji, vlaИад je ovakav red; narod je plaćao ceh, a bankari dijelfll pare. Ti zajmovi koje su bankarl Izbankarisali, nosill ш zvučna iraena; konverzioni, stabilizadonl (tj- za - amanjemje narodne Imovlne 1 povećanje zaduženosti), zajam za kupovinu ratnog materijala (koji je išao pravo u staro gvožđe), zajam za građenje željezničkih pruga (koje nikađ nlsu ni lapoćete) ttd. Treba se samo sjetitd ćuvenog Bontuovog zajma! Dovezao se lijepo Bontu jednog dana iz Parlza sa punlm džepovima sitnine za bakšiše, pa krenuo u posjete kao da je bio sveti Nikola ill kakav drugi svetac koji se u Beogradu mnogo slavi. Obišao on tako tve prijatelje od onih u dvoru do poslanika Iz opozidje. Poslije tih vrlo ućtivih, prijateljskih posjeta sve je išlo kao podmazano. Dok dlan od dlan, Skupština izglasala zajam. I to još kakav zaJam! Zajam od sto miliona zlatnlh dinara( onda kađa je cio godišnji budžet iznosio 25 miliona), zajam za izgradnju željeznica! Srpski narod poslije toga ndkađa više nije viđio Bontua, nl sto miliona, ni njegovu željeznlcu. Generalna unija, koju je on pretstavljao, bankrotirala je, a srpskoj državi ostalo je jedino da decenijama plaća anuitete. Plaćala ih je dogod je postojala, pa ih je i Jugoslaviji u naslijeđe ostavila. Bontu nije bio jeđinl veliki majstor za sklapanje nevidljivih zajmova. Imall smo ml nekada 1 drugih velikih majsiora, recimo Stojadinovića. Još je u svježem sjećanju kako je on, mjesto hiIjadarki, razdijelio narodu obvenilce ratne štete, koje su za nekoliko nedjelja sa 1000 dinara spale na 90. Onda ih je on hitno pokupovao po 90, a baš poslije toga one su, za divno čudo, skočile na 400 1 na 500 dinara! To su bill veliki bankarl 1 finansijeri i vršili bankarskofinansiske operacije velikog stila! Dok trepneš okom upetostručavao se kapital njihov, ne valjda narodnl, a narodne раге su se topile kao grudva snijega na suncu. Danas su sa bankarskog neba, kao sa kakve olupane tavanice, popadale sve repate zvijezde. Ne bllstaju više na njemu ni Kuma-

nudi, ni Stojadinovič, ni Svrljuga, ni njihovi veliki strani bankarski prijatelji kao što su bfli Bler. Cez, Ročild i ostala škorpionska sazvežđa. I-zato kada se danas raspisuje zajam, to nije više bankarski nego narodni zajam. Neće se on emitovati na stranim berzama, po sniženom kursu, a sitni špelculanti neće imati prilike da stranlm kutnovima viču: „Izgori kesa!“ Emitovaće se u zemlji i njegove obveznice biće isplaćene na vrijeme, bez bankarskih zakidanja. TJ zemlji će ostati i kamate 1 zgodici. Neće biti konverzija i mljenjanja uslova pod kojima je zaključen izmijeniće se samo lice zemlje novim fabrikama. Kursevi neće rd padati ni rastl porašće samo životni standard cijelog naroda. Ni po babu ni po stričevima

Truman jt, izjavlo u svom govoru u Spokonu (država Vašington) da je „sadašnji Kongres najgori od svih Kongresa koje pamti“. Kongresmen Helek, vođa republikanaca u Pretstavničkom đomu, otmeno je dohvatio bačenu rukavicu i bez mnogo otmenosti iskalio što mu, ko zna otkad, leži na srcu; „Mnogi smatraju da Je Truman najgorl pretsjednik od svih koje su dosad imale Sjedinjene Američke Države.“ Ono Jest da Amerikand mnogo vole da se hvale, ali tek kad počnu da se grde, ima šta da se čuje. U svakom slučaju, građani koji prate ovu prepirku ko je gori zadržavaju punu objektivnoet. Njihovo mišljenje može se izraziti u svega nekoliko riječi: Biće da je Truman u pravu. On, kao pretsjednik, dobro zna kakav mu je kongres ... Sto se tiče mišljenja Kongresa o Trumanu, ml nemamo razloga da Kongresu ne vjerujemo. Valjda Kongres najbolje zna kakvog pretsjednika ima ... Besumnje, oboje su u pravu. A. P.

Кonzi lijum

Ако ti to nije đosta da ćemo ti i ovog galskog pijctla...

NAJBOLJA STRATEGIJA

Da nam i za ovu prugu ne kažu đa je stratesriška? Pa i jeste! To je još jedno uporište novih naraštaja!

POSAO SE NASTAVLJA

U posljednje vrijeme pojačano je vrbovanje njemačkih pilota za američku vojsku. Nacistički vaz.dušni gusari rado su prihvatili ovu ponudu, s obzirom da se u niihovom poslu, iz vremena rata, ništa ne mijenja osim aviona. IZLА G А Č I

Cinovnik Sreskog poslovrjog saveza u Bosanskom Novom kupio 'je trešnje. Trešnje su bile u fišeku od starih novina. I kad je posljednji plod vješto übaciou usta, na dnu fišeka je pročitao krupnim slovima:;„Nedjelja tehnike“. U mozgu mu je sinula signalna sijalica nadležna za zaboravljene stvari. Pojurio je u svoj Savez i u najvećem očajanju saopštio da su oni svojevremenp propiistili da organizuju .N'edjclju tehnike“. Kolege su ga übrzo smirile. „Ра mi imamo stalnu izložbu, zar vi to ne znate.“ Zaista, to nije znao. A pod vedrim nebom u Savezovom dvorištu st’ajale su razne ručne vršalice, kopačice, sijačice, veliki piugovi, mašine za vještačko gnojivo i neke druge. Cinovnik se malo zbunio. „Ра zar te mašine inače nisu u upotrebi?“ Ne u njihovom kraju one ne mogu da se iskoriste jer su suviše velike. A kako operativno rukovodstvo sve đosad riije riješilo šta s njima treba uraditi, "to one stoje kao izložbeni artikli več trefru godinu. Neospomo da je ova ideja (koom su mašine proizvedene u čin izložbenih stvari) biia vrlo duhovito rješenje, jer bi se u protiv-

nom moglo pomisliti da se Savez nebrižljivo, čak štetočinski odnosi prema narodnim dobrima. Ovakva dosjetka je čak preporučljiva i svima onima kod kojih, nezaštićene i neiskorišćene, propadaju razne mašine, a ako ira se samo nalijepi cedulja sa natpisom: „Izložba" mogu da postanu uzomi artikli.

HILJADUGODIŠNJAK

Nasi Nanuševskl trgovac iz Struge, saznao je svojevremeno od jedne vračare da će živjeti hiljađu godina, pa se stoga obezbijedio sa 100.000 komađa žileta, računajući da i u tako dubokoj starosti čovjek treba da bude svjež i izbrijan. Kako ova kombinacija nlje naišla na razumjevanje. Nanuševski je ostavljen bez ove žiletske zalihe. Umlrio ga je tek komšlja brica, koji mu je obećao da će svoj zanat predavati s koljena na koljeno, te da će mu i berberl prapraunučići stajati uvijek na usluzi. IZLAZI SVAKE STJBOTE

ВВОЈ 468

BEOGBAD, 19 JTJNI 19«

2 DINAKA