Ритам

donosi svež, gotovo nov zvuk WOMACK and WOMACK ekipe, i poput poslednjih albuma nekolicine preporodenih (Graham Parker. Brian Wilson, Lou Reed), isporučuje nam zadivljujubu količinu radosti, entuzijazma i autorske emocionalne harmonije. Na albumu "Conscience" nalazi se izuzetni hit-singl ('Teardrops''), koji je prošle godine putovao megagalaktičkim prostranstvima. ''Teardrops” je jedan od 10 najvebih hitova, po prođatim primercima prošie sezone, a svakako i jedna od najpopularnijih pesama u Beogradu (1, mesto na godišnjoj listi "Diskomera" studija B). "Conscience" je svojevrstan ape! za izgubijenom porodičnom harmonijom, saves! modernog doba, koja će vas kompietno “indoktrinirati " okeanskim talasima emocija i optimizma. To je krajnje suptiino izvedena priča o ljudskom iskustvu, o odlasku i povratku, o individulnom i zajedničkom životu, o dobru i zlu. Samo je nekoliko ploba izašlih poslednjih meseci, uspelo da po kvalitetu nadjača “Conscience" - WOMACK and WOMACKa. To su - avangardni piesni klasik Pet Shop Boysa ("Introspective"), folkiorno remek-delo Van Morrisona (“Irish heartbeat") i paranoibni " exorcist ” Nick Cave sa svojim albumom "Tender Prey". "CONSCIENCE" je jedna od najboljih crnih ploča koje su objavljene 1988., i sigurno be biti jedan od najblistavijih licencnih trenutaka 1989. Slatki soul vrhunske klase.

Duško Piljak

KEITH RICHARDS: "Talk is Cheap" (Virgin - Jugoton)

- hvala bogu rock’n’rollu! -

Posle užasnih solo albuma (2) Mick Jaggera, na kojima caruje obilje gluposti i kiba, uzaludnih i bespotrebnih tonova, Keth Richards nam je pokazao svojom prvom solo pločom “Talk Is Cheap" da ipak ima nade i job života’ za iskrene ljubitelje R. Stones - zvuka, Ovo je ploča iepršave session atmosfere, namerno (a možda i

ne?) "neodsviranih do kraja "pesama, ali nikako neinventivna, što se ne može rebi za muziku (?) playboy - Micka. (Taj je definitivno otkabio.) Kao i dagger i K. Richards je pozvao phjatelje - poznata imena da mu sviraju na ploči, ali. dok kod M. Jaggera бак ni

Jeff Beck ne pomaže, ovde su to izvrsno uradili Maoeo Parker, Ivan Neville, "Bootsy" Cellins, Bebby Keys, Mick Tayler (I), duvači Memphis Hems što nas praviino dovodi do zaključka da "Talk Is Cheap" poseduje ogromne količine crnog zvuka u sebi. To je sasvirn logično, naime, oduvek sam Rolling Stones gledao kao grupu belaca koja se trudi da svira crnu muziku.

Tako ploču otvara funkozna “Big Enough", podsebajubi na "Fingerprint File - ■ Hot Stuff" moments Stonesa, plus prepoznatljivi Maceo (J.Brown) alt-sax solo, a slibne je atmosfere i poslednja stvar na plobi "It Means A Lot", izreSetana Keithovim gitarskim rafalima akorada. Jedinstveni spoj Chuck Berry + Stax+Tamla Motown zvuka, uz krajnje simpatibno- nostalgibnim vokal Richardsa, funkcioniše perfektno. Sve pesme su visokog, osvešbenog nivoa, produkcija je moderna (K. Richards - Steve Jordan) ali tek toliko da ne bude starinska, nafilovana gitarama i duvabima, violinama i harmonikom, bak. Mrtvabka lobanja na Keithovim prstima, cigara i minđuša (znači, leš zauvek)) sa omota "Talk Is Cheap", u potpunosti me zadovaljavaju - nema fotomodela, niti plavih lepotica. Tekstovi pesama su, najverovatnije, prepuni klasibnih rock - fraza, ali ko još meri za rebi, ako je muzika u redu. (Da je suprotno, The Clash ne bih nikad slušao .) U svakom siubaju, ni u jednom naslovu

pesme ne spominjem se "she", ili "girl". Pored pomenutih "Big Enough”, "It Means A Lot", moje pesme sa ove plobe su "You Don't Move Me", “Make Ne Mistake" (sa divnim Memphis Horns) i “Rockawhile", u kojima, pored odlibnog sviraba Steve Jordana (potpisan i kao koautor cele plobe, sa Keith R, ), pleni glas pevabice Sarah Dash, u najboljem gospel-soul maniru, što je, zbilia, vrednost na “Talk Is Cheap". Savršeno prisustvo svesti kod Koitha Richardsa, prosto zabuduje, posle svih ovih i onih godina, pogotovo dans kađ ritam mašina vlada. Uzbudujube je koiiko je na ovoj plobi sve u redu, a nedavno izrebena Koithova rebenica: Ne moramo se mi, vaijda, takmibiti sa Princeom.M.Jacksonom i Duran Duran..,”, potpuno znabenje dobija baš njegovom solo-plobom. Izuzetno neoptereben top-listama bilo koje vrste, istovremeno u duhu današnice, "Talk Is Cheap" je odliban album lenjog Richards osebaja, kao u n'ajboljim Stones danima, a svet bi trebao biti sreban što je ovih godina dobio ovakvu plobu, koju svesrdno preporubujem kako starima, tako i miadima.

P.S. Ovo je bista undergrend ploba, poredivši je sa "Primitive Cool"

Zeleni Zub

ANTHRAX: State Of Euphoria

(Island - Jugoton)

U poslijednje vrijeme preko svake mjere bombardiran Heavy Metalom sa raznim satelitskih TV stanica, priznajem da sam se naslušao i što je job gore nagledao, friškog HM gnoja svake vrste, Zato mi ova pioba Anthraxa, u tom kontekstu, dolazi poput izvjes-

nog olakšanja jer phpada samom vrhu HM meinstreama, što još uvijek ne znabi ništa drugo nego da je se isplati pomnije razmotriti, Prva stvar koja bode obi je binjenica da je Anthrax isforsirano ispolitziran sastav, što je sa jedne strane dobro jer to automatski dokida onu klasibnu muško- šovinističku jebabku riku rasplodnih mužjaka dugih kovrdža (mada imaju pjevaba koji vizualno zadovoljava sve predispozicije). No, sa druge strane njihova kvaziangažiranost nosi u sebi osobitu vrstu degutacije jer je adresirana na mlade teenagere koji su tradicionalno masovni konzumenti Heavy Metala, Anthrax-ov lažljivi bunt teži jedino tome da bude venti! za pražnjenje viška energije a nipošto ne daje nekakvu opakiju i opasniju kritiku sistema. Ne budi to što Anthrax mogu funkcionirati kroz prizmu petnaestogodišnjaka i "društva obilja". Selidbom plobe na domabi teren, anomalije zapada neuvjerljivo projicirane kroz Anthrax, mogu postati jedino job primarriljivije za njihove vršnjake iz zemlje u kaosu sa - - - (upišite sami) inflacijom. Anthrax - angažiranost je baš kao i njihova produkcija toliko ispeglana da mora biti bljutava, Odbabeni su joj bilo kakvi ekstremi koji bi eventualno mogli pokrenuti ikakav moždani proces, a i ta famozna "Teškometalna tutnjava" sluša se ugodno i bezbolno. Stoga ovaj band ne bi trebalo precjenjivati i atribuirati mu nekakvu revolucionarnu vrijednost izvan skubenih HM okvira. "State Of Euphoria" je ostvarenje krcato predugabkim litanijama sklepanim od otrcanih fraza poput “Ne vidiš, mada nisi slijep" ili "drži se svojih ideala " te bisera poput: "Ne gledaj u meni bjelca/ Ja sam samo bovjek/ Ne gledaj u meni crnca/Ja sam samo bovjek/ I treba biti bovjek da bi se borio sa neukošbu/ Dokaži da rnožeš"... (Schizm), koji se ponavljaju ad nauseam. U glazbenoj materijalizaciji osim dominantnog mitraljiranja rifovima uz jako dobru ritam sekciju te korektnog pjevaba Anthrax posjeduju i kretenoidno neinventivnog solo-gitaristu koji