Ритам

RECENZIJE

THE CULT - SONIC TEMPLE (BEGGARS BANQUET-VIRGIN - JUGOTON)

Premda je to bilo jasno i ranije, tek po izlasku ovog albuma, možemo potpuno pravilno vrednovati suhu i monolitnu produkciju Rick Rubina koji je očito bio najzaslužniji za uspjeh albuma Electric, dakle i kvalitativni pomak u odnosu na prva dva albuma The Culta. S obzirom da su The Cult konačni proboj izvršili upravo albumom Electric (najžešćim u karijeri), nadao sam se da će naredni album biti još tvrđi, snažniji i bolji s tek nekoliko novih detalja koji bi bili dostatni da se The Cult ne optuže za ponavljanje sebe, ako im već spočitavaju skidanje mega-star uzora iz 70-tih. Nažalost, Sonic Temple je razočarao, prije svega produkcijom (Bob Rock), a nešto manje kvalitetom pjesama. Da se ovaj album pojavio nakon LP-a Love, predstavljao bi odredeni pomak, no pošto dolazi nakon Electrica, pad se očituje prije svega u činjenici, da su se albumom Sonic Temple The Cult vratili soundu karakterističnom za ranima ostvarenja (Dreamtime i Love) u kombinaciji s nekim gitarističkim i melodističkim iješenjima vezanim za Electric. Kao da su se uplašili neće li ih stečeni poklonci ostaviti ako naprave još žešći i metalniji album, u odnosu na Electric, a upravo su takvim zvukom stekii naj-

širu publiku. Za razliku od Electrica koji udara. Sonic Temple ječi i odzvanja, na momente šuplje i praznjikavo, pa se stječe dojam da blaza produkcija odgovara jedino baladi Edie (Ciao Baby) dok ostatak materijala, pogotovo American Horse i New York City (prateći vokali Iggy Pop) vape za čvrstinom i energijom. I sada sam se našao u sredini, stiješnjen između poklonika The Culta i svega što oni naprave, te onih koji negiraju svaki pokušaj ovob banda, konstantno mu prigovarajući da kopira dinosaur bandove 70-tih, zaboravljajući pri tome da ogroman dio današnje scene traži korijene u prošlosti, a rrmogi od njih kradu još očitije, ali pri tom ne obrću pare kao The Cult, pa to nije toliko važno. Stoga, neću Sonic Temple ni bezgranično ishvaliti, jer smatram da su mogli postojeći materijal mnogo bolje snimiti, a prije toga pročistiti dodatnog sloja koji samo guši bazičnu hard rock svirku, ali near ga ni popljuvati samo zato, jer su neki utjecaji primjetni i očigledno maznuti, Ovo su 80-te u kojima je sampling i tako postao state of art, pa ako to netko radi dobro (E-lectric) onda svaka cast, ako radi lose (Love) onda neka se toga okani, a ako radi prosječno (Sonic Temple) onda mu evo tri zvijezdice, bez obzira što je riječ o istim ljudima.

Aleksandar Dragaš

RANDY NEWMAN LAND OF DREAMS (REPRISE - Jugoton)

Uzeo sam ploču u ruke i nisam mogao vjerovati kad sam pročitao tko je jedan od tri producenta. Randy je zbilja bio i ostao težak cinik. U njegove omiljene objekte mržnje oduvijek su spadali; rasizam, amerikanofilija i Electric Light Orchestra. Ove posljednje je svojedobno na albumu „Bom Again” (vjerojatno najgorem kojeg je u životu snimio) bukvalno ispljuvao u pjesmi „The Story Of A Black and Role Bano!” na najgori mogući način. Stoga je bilo za pretpostaviti da Jeff Lynnea (šef bivših E.L.0.) i Randy Newmana mogu spojiti

jedino Spitting Image scenarist!, no Lynneovo ime nonšalantno krasi ovitak ove inače odlične ploče i tako dokazuje da su showbiz i diplomacija najperfidniji i shodno tome najsavršeniji oblici ljudske prostitucije. Inače osim Lynnea koji je produced tek jedne (i to najgore) pjesme „Fallin in Love”, na ploči se pojavljuje sijaset drugih bjelosvjetskih danguba od Tom Pettyja do Steve Lukhatera tako da je Newman morao ispod svakog naslova pjesme posebno naznačiti kako je on ipak autor

glazbe i stihova te da nikome od ovih ne treba pripisati akutno povećanje kreativnosti. Najveći deo posla uz Newmana izvrsno je uradio odvratni ćelavi Ijigavac Mark Knopfler, i to na gitarama, aranžmanima te produciravši sedam (od dvanaest) pjesama. „Land Of Dreams” otvaraju tri strogo autobiografske ispovjesti koje izuzetno precizno lociraju usađivanje rasizma u djetinju psihu, prvenstveno sa roditeljske strane a zatim i zbog paranoičnosti same sredine u kojoj se odrasta. U Randyevom slu-

47