Ритам

Radi se, dakako, o grupi kojaje sve do „Krsta pod Triglavom” teško mogla - usprkos sopstvenoj želji - da funkcioniše kao dio pop svijeta, i čije su ploče uglavnom maxi-singlovi - bile sama remek-djela i, shodno tome, zyjezdicama neocjenjive. Odavde gledane, stožer cjelokupnog NSK svijeta, „Retrogardistični dogodek Krst pod Triglavom” sada izgleda sasvim drugačije: on, velika re-paganizacija i dehristojacija slovenačkog naroda očigledno nije bio početak nečeg „Novog” već oslobođenje od „tereta” tradicije, koji je LAIBACH sputavao da tu tradiciju, u najboljoj pop maniri, pokuša unovčiti. Prije „Krsta...” se, doista, ovakva ploda nije mogla ni zamisliti, jer su oni tada o „hudiču” razmišljali ozbiljno. Danas, kada je vrag odnio i šalu i dostojanstvo, LAIBACHU ne ostaje ništa drugo do da se poistovjeti sa medijski najpoznatijom popikonom, glumeći da je razara „iznutra” i ispadne smiješan, zajedno sa Germaniom, 300000 Verschiedene Krawlle, Nixonom i Deutsche Bank: uporištima i simbolima jedog svijeta kome je najuočljivija i najistinitija odlika besramnosL Kako su „Krstom...” sebi zaslužno priuštili ulogu najsvjesnijih govomika sopstvenog naroda, njihova je odgovornost jednako velika njihovoj cash, pa će i dostojanstvo biti povradeno onda kada NSK postavi novi „Krst..”, čije „Neka bude” neće biti ironijskoj (jer je, konačno, „F.I.AT.” pjesma sa „Opus Dei” koja je obrada naslovne pjesme s„Let it Be”. Hi će to uraditi neko drugi, vezom uz NSK ili ne, ko se sa takvim, obeščašćenim stanjem, neće htjeti pomiriti. U meduvremenu su LAIBACH iskoristili priliku da upravo takvi, obeščašdeni, izreknu „podršku” jednom narodu kojem su smatrali da je ova baš sad potrebna. Unatoč njihovoj vjerovatnoj doboj namjeri, ta „podrška” je nesumnjivo cinična i koristim priliku da - kao pripadnik naroda kojem je ona izrečena - njima odreknem zahvalnost, a onima koji su je prihvatili (recenzenli NIN-a i Duge), ne samo postojanje nacionalnog ponosa, nego i dobrog ukusa.

Neven Ćulibrk

CENTER ZA DEHUMANIZACIJO IZDAJA (Front rock)

Od svih koji svesno proizvode buku kod nas, CZD su(od svoje pojave 1985.) privlačili pažnju nekonvencionalnošću s kojom su pristupali jednoj svojevrsnoj operaciji kompilovanja svega što je u slovenačkom rocku nekada bilo aktuelno - od staroga punka, preko njegove hardcore varijante i „new wavea”, do „industrijskog” rocka. Možda su u prethodnom životu bili i mali hrčki (otkud bi inače poticao taj strasni nagon da se što vise toga stavi na jednu gomilu), ali su u svakom slučaju uspeli da uspostave sasvim Slobodan odnos prema lokalnoj rock tradiciji, shvativši je samo kao predložaj na kome će pokušati da naprave nešto svoje. Ovde govorimo o njihovoj samostalnoj izdatoj kaseti, s kraja 1987., na kojoj ih zatičemo još uvek nesposobne da izrade neku sintezu pomenutih uticaja, ali itekako sposobne da prošaraju sve to i nekim svojim idejama (iažne revolucioname pesme i snimci iz pri;riode kao nezavisan deo kompozicije), pojačavajući ionako vrišteću iskolažiranost Ni njihov maksi singl (jedno od retkih 12” izdanja kod nas, i to od novog izdavača iza kog stoji, pored 10 donatora, mariborski Mladinski kultumi center) ne razrešava nijednu dilemu o pravoj prirodi CZD. Nema mnogo bendova koji slično razmišljaju, i, bez obzira što jedina nova stvar - „Izdaja”, pokazuje tek . minimalni napredak u pravcu usložnjavanja pesme (B ktrana beleži tri starije stvari, sve sa pomenute kasete, od kojih zaista vredi „Beseda sodi”, svakako jedna od čudnovatijih domadh rock pesama, u koju je ukomponovana molitva osamdesettrogodišnje Jožefe Puhič, preminule krajem prošle godine, čekajud ploču), CZD bi bi-

lo bolje podržati nego zanemariti, bar dok se još dni da će mod da se razviju u nešto zaista zanimljivo. Ako ste svesni šta se u meduvremenu dogadalo u svetu i koliko različitih uzbudljivih puteva postoji za ovakav bend, pogotovo dok je još u stadijumu defmisanja svoje muzike, biće vam jasno da je i ovo izdanje samo pristojno obećanje za bududnost. Neki put je dovoljno imati je.

Dragan. Ambrozic

LET 3: TWO DOGS FUCKIN Dallas - Helidon

Stvari taku ovako; uzimate u ruke ploču s djeg vas omota gleda neki klinac priglupog pogleda koji kao da je brat onome s omota čokolade „Seka i brace”, vadite vinilni dio kupljenog proizvoda i tu počinju nedoumice... Nakon prvog slušanja ploča će vas vjerojatno ostaviti ravnodušnim s iznimkom pjesme „Izgubljeni” djeg se žestokog rockerskog riffa ni Stooges! ne bi postidili. Daljnjim preslušavanjem ploča postaje sve slušljivija i stvari polako postaju jasne. Let 3 su band do grla u alternativnim vodama i njihova muzika predstavlja konglomerat raznoraznih altemativnih struja od ranog darkerskog pesimizma Sisters Of Mercy do žestokih rockersko-punkoidnih riffova koji ploči daju živost i mjestimično roc u ' sirovost zvuka. GovorAi o toj

ploči tekstovima treba posvetiti posebnu pažnju - sate strane ploča je totalno pesimistična i najtoplije je preporucujem svim yugo-darkerima koji su već sigumo Let 3 i ranije zamijetili (übij me übij me/ uvijek si u pravu/ ideje su kaojučer/... /ne slušam te/ gušeni se hropšeć.../). Apsolutni favorit ploče i tekstualno i muzički su ved spomenuti „Izgubljeni” čiji gubitnički tekst bi se sasvim dobro uklopio u bilo koji hardcore buntovnički band, a simpatični ulet na sopilama (narodni instrument Istre i Hrvatskog Primotja) među gitarističke riffove jasno daje na znanje odakle momci dolaze. Ukoliko vam nije jasno da je to Rijka (Forza Fiume!) predznanja na A strani očekuje vas instrumentalna stvar „Armada” posvedena vjerojatno riječkim football hooligapsima (čekamo da Yura filmofil zapjeva o Bad Blue Boysima ili Cane o Red Devilsima...). „Two Dogs Fuckin'” dakle, pozitivno odiše riječkim štimungom, a i u potpunosti pokazuje stanje na riječkoj rock sceni nakon ploče ~Rijek-Paris-Texas” kojaje Rijeku nakon Parafa, Termita i Mrtvog Kanala ponovo oživila i učinila zanimijivom i izvan lokalnih okvira. Ova ploča de nesumnjivo pridonjeti toj živosti u Rijeci iako treba imati na umu da je gledano u svjetskim okvkrima „Two Dogs Fuckin’” sasvim prosječna, korektno izvedena ploča koj-' че pruža ništa novi ni originalno. Silvye Osim

PSIHOMODO POP - LIVE IN AMSTERDAM (Jugoton)

U rock’n’rollu uvijek postoji ono „prvi put”, tako je i jedan naš band prvi put na zapadu snimio live ploču. Psihomodo Pop su skupili snimke sa svoja dva nastupa (30.1 ГBB. i 05.02.’89.) u Amsterdamu i evo ga rezultatje tu prod nama. Jedanaest pjesama od kojih je ved dio obrada klasika kao što su Telegram Sam od T. Rexa, Sunda Morning od Velvet Undergrounda (koju, uzgred budi rečeno, nikad nitko nije niti de je ikad uspjeti onako divno odsvirati kao Velveti), No Fun od Stoogesa, a ima tu još i Ramonesa... Time su nam dečki odali svoje uzore, što nikad nisu previse ni skrivali. Ovom pločom Psihomodo Pop će sigumo uevrstiti svoj kultni status medu srednjoškolskim curicama s kečfcicama, a ni njihovom medijskom usponu, čiji je dosadašnji vrhunac pojava na američkoj TV-stanici MTV, „Live in Amsterdam” sigumo neće škođili. Ovom pločom grupa je tiokvirila jedno vrlo plodonosno razdoblje nakon izdaVanja prvog LP-ja „Godina zmaja”; ona bi vjerojatno trebala u karijeri grupc odigrati istu ulogu kao što je „Live u Kulušiću” odigrao kod Fdma, samo što iskreno sumnjam da de „Live” P.Popa zvučati nakon osam godina onako svježe kao što „Live” Filma zvuči danas. Ako ste voljeli Psihomodo Pop s „Godinom zmaja” voljet dete ih i s ovom pločom, ako ih pak niste voljeli ni do sada leško da dete promijeniti vaše mišljenje.

Silvye Osim