Ритам

INTERVJU

BORGHESIA

Za BORGHESIU vrerne kao da je stalo. Gotovo deset gocflna postojanja ispunile su razne nade i očeklvanja, ali je inspiradja represijom i otporom na svim nivoima ostala ista. Novi LP „Resistance” u izdanju Jugotona proveriće da li i u izmenjenim društvenim okolnostima ova vrsta društvene osvešćenosti može da obavi svoju dosadasnju subverzivnu ulogu.

R—Vratimo se na sam početak. Od Pule do „zvijezda”. B—U Puli smo se znali međusobno... U biti, mi smo se u pravom smislu upoznali u Ljubljani, ne u Puli. To je bio neki splet okolnosti. Ja, Neven i Zemira smo studirali sociologiju, Dario je stuđirao filozofiju. Dario je sa Zemirom i Nevenom radio u jednom kazalištu onda sam ja uletio... R—Kako se zvalo kazalište? B —Kako se zvalo? (okreće se Dariju)... Nije bilo naziva. Onda su Neven i Zemira radili sa DuSanom Manđićem koji je danas u IRWIN-u, Samom LjubiSćem, slikarom i sa Marinom Gržinić koja je opet u Neue kontrolle St. 4. Oni su radili teatar/ performance. Napravili su jedan

performance. Napravili su jedan performance, mislim da je to bilo ’79, koji se meni vrlo, vrlo dopao i onda smo stupili u kontakt i počeli razmiSljati kako dalje. R—Dolazi do osnivanja kazališta FV 112/15? B —U neku ruku to je bilo antikazalište zato jer nismo htjeli rađiti klasične kazaliSne predstave; u tim klasičnim prostorima već smo cijelu aktivnost usmjerili ka disko klubu, u smislu-disko klub kao kabare osamdesetih. R—Kako je izgledao taj entuzijazam? B —Dijelili smo prostore za probe sa drugim kazaliStima koja su biia u tom podrumu starog Disko Štuđenta. I onda smo se mi unutar ŠKUC-a izborili da do-

bijemo jednu večer, to je bio taj famozni utorak gdje smo jedanput tjedno priredivali naS performance. Kasnije smo počeli raditi koncerte. Ja sam radio kao DJ, Dario je bio cere-monijal majstor, Neven je prodavao karte, itd. Imali smo cijeli tim ljudi, od redara do konobara i svi su bili glumci. Mislim da se folk stvamo dobro zbavljao. To je bio prvi punk/new wawe disko u državi. Trudili smo se da budemo uvijek novi; jedanput bi kupili nekih 30 kg kikirikija, drugi put bi orgnizirali disko bez rasvjete, svako bi sa sobom donosio lampu, itd. R—Kolektivna paranoja biia je tada u punoj snazi. Prestaje polako žaljenje za dragom punk generacijom. Polako se javljate vi i I-aibach...

RITAM 28