Ритам

SHAKESPEAR’S SISTER - SACRED HEART (FFRR - Jugoton) .

Evo koncepcije koja bi trebaio da zbuni i zaintrigira svakog od nas - ženski one man band! U stvamosti, iza promo-zavesa, to izgleda ovako: Shakespear’s Sister je projekat Sivbhan Fahelex - Bananarama), tajne Mowisejeve i onožavateljke, uz toliki broj saradnika, kako na pisanju pesama, tako i na njihovom izvođenju,da je ploču mogao potpisati čitav Londonski filharmonijski orkestar. Ali, kako je, novčano, sve to, verovatno, dobro kompenzirano, a, usamljenoj, lepoj, devojci su svi spremni pružiti pomoć, preskočivši sve studijske intermeđijere, dobijamo tačno ono što pi§e u naslovu! Sto se same ploče tide, mnogo veću kolekcijsku vrednost imala bi kao mini album sastavljen od singlova do sada- skinutih sa nje („Heroine” i „You’re History”), pracenih inventivnijim korapozicijama poput, npr., „Run Silent, Run Deep” iii „Heaven Is In Your Arms”. Ali, šta je, tu je; zanimljivo je primetiti da ni ovakva kakva je ploča nije etalon dosade, ali upravo joj je najveća mana što se tnože bezbrpj puta okrenuti na gramofonu, bez pravog putokaza gde se trenutno nalazite. Taj greh njene pitkosti verovatno je posledica želje autora za maksimalnim uravnotežavanjem materijala, čiji su raison d’etre upravo navedeni singlovi prvonavedeni vrlo dobar, drugi izvrstan). Muzidki, pa i tekstualno, nema tu nidega što, nismo duli, ali, isto tako, nema tematskog parafraziranja i prinošenja žrtve Uzorima - jednostavno, nideeg dija b eventualna težina prevagnula i srušila ovaj projekat sa linije koja označava Zlatnu sredinu (ili, prosednost, ako baš tako hoćete). U prilog im se može übrojati i to što, izuzev obrade Marleyeve „Could You Be Loved”, nema ni nagoveštaja krajnje mediokritetske bastardizacije, kao ni neveštog poigravanja nekora od brojnih i populamih „misionarskih” ideografija (uporediti ih sa Transvision Vamp, npr.). Svirka i produkcija su vi!e nego korektni, ali je sasvim izvesno da bi ploda „Sacred Heart” ostala na nivou „sessiona sa pevadicom”, da nije, upravo, ove potonje, tj. Pevadice. Siobhan zaista zaslužuje veliko slovo kada se pominje njena funkcija - njen glas predstavlja otelotvorenje hladnokrvnosti i milosti, koja se ne prosipa tamo gde nije potrebna - prava zahvalnost perfekcije. Ona je ta koja ovaj projekat može učiniti različitim, i prava je šteta što je na ovom albumu pjen glas u funkciji kompozicija, a ne obmuto. „Sacred Heart” je jedna od onih ploča koje će teško naći mesto na godisnjim i dekadnim listama najboljih, ali će i teško biti u potpunosti zaboravljena, Njena snaga (ako je to prava reč) je u mogućnosti da se i svidi i ne svidi najrazličitijim muzikofilskim slojevima - od poklonika K. Minogue, do onih Danny Wilsona, od Madonninih, do flubitelja pravog soula. Toliko je prilagodena onom, u stvari pojmu sredine, da se na pitanje „svida li t se Shakespeafs Sister”, uz>sve moguće ograde, mora konačno odgovoriti sa Da ili Ne. Ocena. 2 ili 3, već KAKO VAM DRAGO, što reče Onaj, za čjju se sestm Ova izdaje.

Bojan ŽibJć

RAMBO AMADEUS: Hoćemo gusle! (PGP RTB 1989.)

Priča za laku nod-

zne egzibicioniste i narcisoidne morone poput onog Ramba Amadeusa? P.P. — Šta mu fali? Baš je otkadeno zanimljiv. K.DŽ.: — E tu sam te dekao! Fali, fali mu puno lipih stvari, ma ni smi niko priznat’l (copyright by Miljenko Smoje, 198?) P.P.: —?!?!?! K.DŽ.: Pogledaj samo ovo njegovo vinilno nedelo: „Hodemo gusle!”. Cist bofl! Kakve gusle, hode čovek da se igra čika Andy V&rhola prodavajudi ljudima šarene laže u integralnoj ambalaži upakovano jedno veliko ništa. Primitivпа i neinventivna , mešavina seksa i politike u koju trpa, bez minimuma potrebnog stila, sve što bi skrenulo pažnju potrošadke javnosti; i Dina disco-slon Dvornika, i Boru Čorbu, Micu Tlofftaljku, violin-vunrerkinda S. Milenkovida i izvesnog zubara dovedenog da odfalSira njegovu bezveznu kopiju Dollyßellovskog evergreena „Na morskome plavom žalu...”. Kao zeza se na račun Laibacha a umro bi od sreće kad bi bar upola uspešno k’o oni mistifikacijsko-totalitarnom koncepcijom manipulisao mas-medijima.

Bile jednom dve potpuno irelevantne osobe glupih nadimaka —Krapionski Džentlimen i Princ Pero, i vodiSe jedan krajnje nekonstruktivan monolog u četiri oka o prolaznosti života. Princ Pero je inače sludajan uzorak širokih amorfnih rnasa konzumenata pop —kulture, te kao takav predstavlja plodno tie za iživIjavanje sadistidki nastrojenih mutant-zvezda YU-GO-tohell estrade. Krapinski Džentlmen je pak stidljiv dečko čiji je hobi da jede main decu. Krapinski Džentlmen: Pero prijatelju, jel’ vidiš ti ko sve danas snima ploče? Princ Pero: Was? K.DŽ.: — Pa uodavaš li ra-

Jeđino kod njega što je mistifikovano jeste—ko mu dade da snimi ploču, a totalitama je samo napatvorene glupost kojom ista odiše. RAP-uje na autobiografske teme puštajući svoj ego da slobodne pase travu, banalizuje rock’n’roll standarde Stones-a, Hendrix-a, Dury-ja i još to s\£- pakuje u Kojićevu ikonografiju stripova i superheroja otvoreno se uvlačeći istome u anus, dok kritičare podmićuje posvetama ne bi li se pribavio kredibilitet mainstream alternativca. Ni ispeglana produkcija Saše Habića, niti relativno kvalitetno studijsko muziciranje ne može ovakav album spasiti od prosečnosti koja će ga neizbežno povudi u zaborav, gde mu je i mesto. Svoju bezveznu muziku za žurkice bi mogao da pušta ljudima dok dekaju autobus npr., jer se onda ionako dosaduju. Raduna samo na krajnje pozitivne i krajnje negativne reakcije nine pretpostavljajudi da u „RITMU” može dobiti samo jednu ocenu dve mediokritetske zvezdice. Kada jednog dana shvati da treba odustati od golog plagiranja Montipajtonovske filozofije i surOgatizacije”... and now for something complety

different” —ideje, pa se seti svetlog primera kolege mu istarskog indijanca Gori uši Winnetoua te unese originalnog bokeljskog Smeka u svoj program i, konadno, kad napravi 50 sklekova s Bambusom na ledima recitujudi Bolderovog „Albatrosa”, e onda demo ved da vidimo Sta se za spasenije njegove duše da udiniti... P.P.:—I didn’t expect the Spanish Inquisition?!! K.DŽ.: No senor? I posle su njih dvojica otiSli na privremeni rad u Somaliju, rog Afrike, odakle se nisu ni vradali u rodnu Konfederaciju Jugoslovenskih opžtina. Živeše đugo i sretno, svaki dan slušajudi krckave uvozne kompakt điskove Iva Robida i Pekinške Ptke na plejerima svetski duvenog konzorcijuma Gorenje—Ei Nis. Što se tredeg, indirektnog junaka naše pride, Ramba Amadeusa tide, pao je u zaborav i niko viSe nikasd za njega duo nije. Mada su jedno vreme kružile glasine da ga je pregazio tranvaj u Herceg Novom dok je igrao vaterpolo s decom ispred kude. Naravoudenije: Svaka igla ima svoje uši.

Terminator Mokranjac

RITAM 74