Ритам

KENNY ROGERS Love Is Strange Reprise-Jugoton Кеппу Rogers je za country isto što i Boba Stefanović za rock’n’roll. On voli tu muziku, ali ono čime se bavi nema blage veze sa njom. Razlika je jedino u tome što je Кеппу dogurao do Las Vegasa, a Boba do 'Веogradskog proleća’, što samo dokazuje da se ovđe taienat slabo ceni, tj. od njega se slabo živi. Mr. Rogers je najatraktivniji u duetu sa Dolty Parton, i to za Ijub'rtelje ’big boobies', a njegovu ulogu u filmu The Gambler ovaj put bih radije preskočio. Da kojim siučajem živim u državi Tennessee prepustio bih recenziju ove ploče svojoj mami, Ona bi Кеппуја sigurno znala da voli i ceni. A ukoliko vi, štovani čitatelji, prebivate u navadenoj državi, album Love Is Strange najtoplije vam preporučujem kao rođendanski poklon mami. Sebi priuštrte Ranđyja T ravisa. ■k *

Tomislav Grujić

MADONNA Immaculate Collection Sire-Jugoion Pozabavimo se najpre igrom reči koja je sadržana u naslovu ove ploče. Immaculate Сопсврt'on, što će reći - bezgrešno začeće, katoličku dogmu koja pastvi tumači način na koji je Devica Marija ostala u blagoslovenom stanju. Tako, ovu kompilaciju Madonninih najvećih hitova (plus dva, u vreme objavljivanja ploče, buduća) možemo mirne duše pri-

hvatiti kao dogmu Music-businessa o tome kako zaraditi miliопе koketirajući sa grehom, a ostati u suštini konzervativan. Kako drugačije objasniti da posle tragikomične bljuvotine kakva je bio 'holivudski' LP l'm Breathless, junakinja naše priče poseže za svojim ranim 'alternativnim' filmskim delcem 'A Certain Sacrifice' kao direktnim predloškom za video-clip Justify Му Love. Drugim rečima pare su oplođene, pa možemo (ponovo) da budemo prljavi. Immaculate Colection je, ipak, više od bilo čega nepogrešiva hronika sazrevanja Madonnine svesti o sebi i još više o svojoj misiji (da, misiji) u pop muzici koja je njenim ustoličenjem na presto kraljice ‘jeftinih uzbuđenja' definitivno i nepovratno izgubila nevinost Od bezazlenog (?) hedonizma Holiday do trenutka katarzičnog prosvetljenja u Like A Ргауег Madonna je uspevala da bude otelotvorenje maštarija tinejdžerki u traganju za identitetom, od uličnog otpadništva do povratka u zagrljaj doma i porodice. Učinivši korak dalje, u provaliju holivudskog sna (to se moderno zove 'glamourt), postalaje samo ono па čijoj je granici do tada savršeno balansirala - kič. Povratak 'dnu' sa Justify... je potez čije efekte tek treba sačekati. Immaculate Collection je, koliko god to zvučalo kao svetogrđe, Madonnin Changesbov/le, dokument o neverovatnoj veštini sa kojom je dotična gospođica (a neko vreme i gospođa) provela svoju karijeru kroz zamke pop sveta, veštini koja zaslužuje dvotomni udžbenik za sve pripravnike u najvažnijoj nebitnoj stvari na svetu, Predlažem naslov:Fucš Me, Tm Rich. *A * *

Tomislav Grujić

MESSERSCHMITT Foxxin’ (Blind Dog Records) Messerschmitt nisu uzalud nazvali svoju muziku 'maximum highway rock' - njihovu ploču odlikuje čista, nagonska energi-

ja. Taj učinak ne postižu ni tupavim oponašanjem energične svirke ni što bržim sviranjem, što je - nažalost - jedini način kojim vlada najveći broj današnjih bendova željnih da sviraju muziku punu žestine. Ploča Foxxin' može zvučati pravolinijski i jednolično samo za one koji nisu sposobni da saslušaju prefinjenu međuigru dve gitare i njihovo dopunjavanje, koje se oslanja na čvrstu ritmičku osnovu, pri čemu vokal ponegde podcrtava siloviti tok pesme, a ponegde ga sam nosi. Pored toga, ploču Foxxin' obeležava takođe i svest o rocku kao muzičkoj formi sa jasnim istorijskim pedigreom i korenima u bluesu, pošto na пјој nalazimo tri direktna nadovezivanja na blues, Jedno je obrada Dimples J.LHookera, koja predstavlja očiti homage bluesu u duhu gitarske oštrine i rock senzibilnosti devedesetih - ništa manje nam ne otkrivaju ni naslovi njihovih pesama Crossroads Blues i VJept Ву Blues. Ako tome dodamo još i američku mitologiju 'puta' ('road'), o čemu i jasno govori obrada Route 66 i pesma Sitting On The Back Seat (naznačuje povezanost rock'n’rolla sa motorima), dobićemojasne osnovne koordinate muzičkog izraza Messerschmitta, koje su u potpunom skladu sa njihovom posebnošću. Zašto band ne bi piscima koji voie etikete tipa 'garage zvuk' Ш 'gitarska grmljavina', ponudio svoju jedinstvenu oznaku koja u ovom primeru bolje od svake druge opisuje muziku Messerschmitta? U poređenju sa njihovom debikasetom za firmu Zdenka Franjića 'Slušaj najglasnije' ploča Foxxin’ je muzički neuporedivo oštrija, kondenzovanija i ujednačena u svim pesmama. Ne možemo izdvojiti ni jednu koja bi bila slabija od drugih - sve ih preplavljuje lako zgusnuta i ogromna energija, kakvu u toj formi čistog gitarskog rocka kod nas još nijedan band nije uspeo da zabeleži na snimcima. Onima koji su odrasli na di-

jeti punka, novog talasa, hardoorea i sličnih muzičkih inovacija koje su htele da preskoče istoričnu komponentu svake dobre rockerske muzike, možda će ploča Foxxin’ da zazvuči kao ‘još jedna rock ploča' (što se dogodilo recezentima u Sloveniji), oslonjena na korene rock muzike. Međutim, ovaj album kao i izdanja Majki - Razum i bezumlje ili Spoonsa Voxin' ne pokušavaju da ponove prošlost, još manje da podsete na nju, već kroz nadovezivanje i svest o prošlosti rock muzike stvaraju i izrazito savremenu i aktuelno zvučeću rock muziku, kakvu Juga još nije imala. Svi ti bandovi su rock bandovi devedesetih par excellence, grupe koje stvaraju novi zvuk uz pomoć drugačije tehnologije, na osnovu svoje osobite senzibilnosti koja je u skladu sa duhom današnjih (a ne nekadašnjih!) rockera. Od tri pomenuta sastava Messersohmitt sviraju verovatno najžešću muziku, punu energije i duha čistog, beskompromisno oštrog rocka, koja u jezgru nosi srce bluesa. Zato zaslužuju ****», mada ocene nisu u broju zvezdica, već u muzičkoj supstanci i utisku koja ona ostavija.Sve to Messerschmitt, kao i druga dva pomenuta banda, imaju za celu korpu istih, a пе samo za pet! Juga je stupila u novo doba savremenog nefrendovskog rocka. VVatch out and stay tuned!!!

Marjan Ogrinc