Ритам

nje principa "nebeske Srbije" u rokenrolu. Smak je bio grupa ogromnog potencijala ali i potpunog odsustva smisla za pragmaticne poteze pa je, na kraju balade, raskorak izmedu ambicija i realnosti bio poguban po sastav. Car Lazar srpske gitare, R.M. Točak, poveo je svoj sastav na nebo ali ne da bi mu obezbedio večnost veo da bi pobegao od nepodnošljivog pritiska svakodnevice i realnosti u kojoj su živeli Goran Bregović, Alt, John McLaughlin, Ptica Trkačica, Jimi Hendrix i drugi zlikovci poznati po tome da sve ono što Tocku danas padne na pamet, sutradan pokradu, iskoriste i upropaste. Retrospektiva je još jedno nedoreceno i nepotpuno delo koje čak nema ni posebnu dokumentarnu vrednost. Pokrivajući drugi deo karijere koji je bio manje zanimljiv nego dani sastava koji su materijalizovani na izdanjima ZKP RTV Ljubljana, ona je unapred lišena ključnih trenutaka formiranja mita Smak, Ipak, ona preoizno razotkriva jedan od bitnih razloga kraha grupe kada se njeno pretvaranje u nacionalnu instituciju tipa SANU, SPC, Crvena Zvezda itd. činilo neizbežnim, U pitanju je neuspelo levitiranje između dve kontraktidorne strategije koje su se sukobile u drugom delu karijere grupe - jedne prividno komercijalne, materijaiizovane u Crnoj dami, Nevidljivim terazijama itd,, a druge mistifikatorske koja se bavila veštačkim produžetkom Ulazak u harem kulta pod stare dane, kada su ego tripovi i nostalgija već učinili svoje (vidi pod Zajdi, zajdi ill Tendži tandzi). Previse kratka (9 pesama - koncentrat nije isto što i kompiiacija) da bi, čak i ovakva kakva je, predstavljala relevantan presek života grupe provedene u okrilju PGP RTB-a, promašenog formata (gde je CD?), ova ploča je još jedan dokaz odsustva smisla za posao i money making koji je oduvek pratio grupu, S obzirom da je blokada na snazi a srpska propulzivna privreda još nije ovladala tehnologijom pravljenja vinila od vazduha, baš me čudi ovakvo nedomaćinsko poslovanje. A možda su komunisti krivi za sve? * ★ *

Gordxm Paunović

INSTANT KARMA Pazi kako hodas Carlo records (LP, kaseta) Pretpostavljam da svaki iole ozbiljm'ji rock bend objavljivanje prve, pa i svih ostalih ploča, shvata prvenstveno kao poslediou, a ne kao smisao svog rada i postojanja. Lokalna r’n'r scena je odavno prestala da se ocenjuje dvojnim (domaćim) kriterijumima u odnosu na svetsku, jer je od generacije koja je (nadam se) odrasla uz rock’n’roll za ocekivati da poseduje I da insistira na "svetskom' kvalitetu. U tom kontekstu, drugi album Pazi kako hodaš, petrogradske postave Instant Karma, može se smatrati

pravim debijem. Rosie vesele nulte ploče koju su odvukle nadole sviračka neuigranost i očajna produkcija, ovde imamo suvislo rešen problem fotokopiranja r & b zvukova šezdesetih godina. Doduše i ovde su se zatekli uzorci drugačijih muzickih tkanina, ali prvi put urolanih u samostalan stil banda. Dva ili tri radijska hita (Osmo čudo sveta, Na obali), koji lagano klize, malo eksperimentisanja ( Taksista) i obrade koje pocrtavaju izabrani stil {tu je i Osmeh Drage Mlinarca, u funkciji uspostavljanja veze sa domaćim sixties periodom) kreiraju ugodaj tinejdžerske pop pločice bez ićeg suvišnog. Ni ovde produkcijski zahvati nisu blistavi (delimično odgovornošću same grupe), prigušujući moguoi pozitivni efekat polaznog kvaliteta Instant Karme, koji počiva na dinamicnoj tradiciji britanskog pub rocka, i ostavljajući ovu grupu u kategoriji poluafirmisanih kojima i dalje predstoji pravo dokazivanje. * * ★

Nedcljko Drobac

DŽA ELI BU Hej mornari Carlo Records (LP,kaseta) џ. Nakon australijskog reditelja Brusa Beresforda i 111 njegovog filma Crna odora čija bi se poruka mogla ekspiicirati u "molim te, nemoj vise da nas j|| i ' „ usrećuješ”, u obeležavanje Stogodišnjice jr , Džej-Bi Tita se uključio i VIS Dža iii bu, izra/ žavajući Džej-Biju pločom "Hej mornari" zahvalnost za godine odrastanja pod njegovom slikom. Cinjenica da je kvalitel zvuka na ploći uporediv sa audio-nivoom osrednjeg demo snimka, kao i da se pevao sve vreme namerno trudi da ne zapeva, samo doprinose jubilejskoj nameni projekta i potvrda su teze da bi Beograd bio mnogo srecniji grad kada ovakvi bandovi ne bi morali da idu čak do Stare Pazove Ш Belegiša da bi skupili kintu za izđavanje pioče. Dok njihovi sugradani zainteresovani za pravi, tzv. tough rock’n’roll, razbijaju uši probiemima odrastanja u Arizoni iii time zasto momak iz Siettla mora da zaseče nos pre nego što se usudi da pride devojci - Dža iii bu im nude svoju verziju “jeeb’te doosad’n’g Beeogr’da u koome se n’šta nee deešava", punu uzbuđenja za svakoga ko zna da ga pronade. Medijski okviri su, pri tom, toliko široki - od kulta Bate Stojkovića, preko niza svakodnevnih Hi opskurnih mesta, do pseudoepike jedne Galaktike - svemirske krstarice - da bi odricanje duha ovoj sumanutoj ekipi biia čista pakost. Pored toga - a što je sasvim suprotno današnjem maniru anglofonskih “uličnih sociologa" - primetno je odsustvo ogorćenja i osećanja beznađa, čak i u trenucima bavljenja besperspektivnom realnošću. Ako nekoga zanima kako bi se, nakon svega, Dža ill bu u najkraćem mogli opisati, odgovor je - konstruktivni diletantizam. Zato, u nadi da Karlo jednoga dana vise neće biti gladan, Dža ill bu i pored svih zanatskih nedostataka dobijaju ★★ ★ *

ROZE POZE Besindžer i Dllindžer PGP RTB (LP, kaseta) Da se u ovoj zemlji pratio neki, barem minimalni red, i da se diskografska industrija razvijala onako kako je trebala, te da nije ovakva situacija kakva poslednjih godina jeste, ime beogradskog saslava Roze poze

svakako bi zauzimalo mnogo jace mesto u mationoj kući, spadajuoi u red sastava do kojih se drži, u koje se ulaže i koji se medijski naširoko potpomažu. Ali pošto svi znamo da je naša diskografska industrija krivo srasla i da Roze poze u tom rasporedu svoje ime pronalaze na dnu, ispod mnogobrojnih kostimiranih rokera estradnog nosenja, njima jedino preostaje da prihvate igru i životarenje, popunjavajući odavno zaboravIjenim r'n'r-om upražnjeni prostor izmedu dva izdanja svoje kuće. Njihov drugi LP Sesindžer i Dilindžer zvucnom osnovom je stacioniran duboko u sedamdesetim godinama, oslanjajući se na najsvetlije domete hard rocka tog vremena. Ceo materijal svih dvanaest pesma - obiluje, pored tradicionalno odličnog sviranja, zapanjujućom količinom svežine, pitkošću pesama, savršenim osećajem za vreme, sve to pretvoreno u kompaktne celine stadionski himnične jačine. Za nekih četrdesetak minuta koliko ova ploča traje Roze poze uspevaju da naprave r’n'r ploču dostupnu i shvatljivu svima. Ako je mainstream stub svake scene Roze Poze bi ovom pločom morale postati stub domaoeg mainstrama, ukoliko ga definišemo na pravi način - preko Yu-grupe i Pop mašine, ili preko onog što Elektricni orgazam nikad nije do kraja postao. Jednostavnost kao ključ za razumevanje rock'n’rolla. ** * *

Bojan ZHdč

Boiidar Radojičić

42