Ритам

Predmet

Saint Etienne nisu iz istoimenog grada u podnožju Lionskih planina i, verovatno, ne navijaju za klub koji je maja '76. izgubio u Glazgovu od Bajemau fmalu KEŠ. Njihovo ime je zvučno-asocijativna metafora na kombinaciju ekstravagancije i elegancije, banalnosti i dubokoumlja, svih onih izraza koji upućuju na protivrečnosti u engleskom poimanju (gotovo svega) francuskog. Drugirn rečima, Saint Etienne su, barem po svom muzičkom radu, jedan vrlo tipičan britanski sastav, čak toliko da danas nema mnogo takvih u Ujedinjenom Kraljevstvu. Materijal na njihova tri do sada objavljena albuma, u oko pet godina postojanja, ukazuje na zanimljiv razvojni put. Na prvencu, možda više egzibiciono nego misteriozno nazvanom "Foxbase Alpha" ('91.), ovaj trio se predstavlja kao post-tinejdžersko društvo fascinirano šarenilom enterijera i specijalnih efekata SF-filmova '6O-ih i '7O-ih, koje se sapuno pažnje odnosi prema svojim elektronskim igračkama (instrumentima), pazeći da prebrzo ne iscrpu njihove mogućnosti. Drugi i, za sada, najbolji album, "So Tough" ('93.) je slika sasvim zrelog sastava koji je, sa jedne strane, svestan pop-puta kojim njegova karijera treba da se kreće, ali i dovoljno inventivno moćan da u vidu kombinacije intro i jingle forme izmedju "pravih" pesama, pokaže zanimanje i za muzički izraz relativno različit od onoga kojim se prevashodno služi. Ovogodišnje dugosvirajuće izdanje, "Tiger Вау", je za nijansu - možda ne toliko slabije, koliko predvidljivije - ostvarenje od prethodnog, iz kog se, medjutim, opet da zaključiti da Saint Etienne pokušavaju da "sami stvore svoju scenu" i izgrade vlastitu koncepciju mainstreama, a sve to snimajući za nezavisnu kuću Heavenly. Največi adut ovog sastava svakako je aristokratska figura pevačice Sarah Crackuell, a najjače oružje singlovi, od kojih se sledeći najsrdačnije preporučuje za-uz-vožnju-kolima, spremanje doručka, žurke, meditaciju itd.; "Spring", "Join Our Club", "Avenue", "You're In Bad Way", "Motorway", "Pale Movie", "Hug Му Soul" ... Susret sa bogovima Kada čovek osniva band, mora da ima bar neki razlog za to; u ovom slučaju to je: “Devedesete će ostati upamćene kao dekada mržnje, i moramo biti tu da budemo ogledalo istorijel”. Band je Saint Ettiene, ove rečenice izgovorioje Peter, kada je upoznao Boba i kada su odlučili da naprave bend. Pa, da bismo uhvatili sve od samih početaka, pomenimo da su prvi put ušli u studio u januaru 1990. i počeli sa snimanjem Nei! Youngove “Only Love Can Break Your Heart”, ali, onda se pevačica Moira Lambert preselila u Brighton i... Ponovo u studiju, snimajući obradu “Kiss and Make Up” The Fields Mice, ovaj bend iz Krojdona (južnog prcdgrađa Londona, gde živi Bob), sa pevačivom Donnom Savage, ali se ona seli naNovi Zeland, i... Sledeće godine snimaju “Nothing Can Stop Us” sa pevačicom Sarah Crackneli, koja se, srećom, nije nigde odseiila, već je odlučila da ostane bar malo sa Bobom i Peterom, pa su njih troje defmitivno ušli u studio i snimili prvi album “Fox Base Alpha”... i ostatak priče vam je poznat. Kada smo konačno pronašli odgovarajući pab u Londonu na Holovej roudu, u delu grada prepunom studija i prostorija za probu, na stolu je ležala gomila pisama koju su dobili tog dana od svojih obožavatelja. Većina njih počinje sa: “Draga gospodice, molim Vas da mi

ST. ETTIENNE ili večna britanska fascinacija šezdesetim godinama.

pošaljete neke informacije o vašem bendu, Hvala unapred!”, ali, ipak, “često dobijamo interesantna pisam,” objašnjava Sarah, “i stvamo uživam ćitajući ih.” RITAM: - Kako ste odlučili da se ovaj poslednji album zove “Tigger Вау”? Da ii to ima veze sa najstarijom crnom zajednicom u Engleskoj (deo Kardifa)? BOB: Nismo to ni znali, sve dok se ploča nije pojavila. PETER: Zabavno je razmišljati o tome. BOB: Izgleda da je tamo zanimljivo. SARAH: To je samo ime albuma. Jedini razlog što smo odabrali baš taj naziv je to što nam se stvamo svidelo ime. Hteli smo da se album nazove po nekom cool mestu i otvorili smo kartu Britanije i zaključili da se Tiggerßay potpuno uklapa u koncepciju ploče. To ime zvuči odlično, u poređenju sa ostalim imenima mesta u Engleskoj. PETER: To je takođe, rodno mesto Shirley Basey... BOB; Ni o tome nismo imali pojraa. Ali, sve to danas ima smisla, i ona je sigurno najpoznatija osoba iz Tigger Вауа. crnaje i postanja... RITAM: - Ako posmatramo tekstove, ovaj album podseća na skup raznih iskustava... BOB: Da, ovo i jeste kompilacija različitih iskustava. SARAH: Nekoliko se priča dešava na ovom albumu, različitih priča... PETER; I sve te kratke pričice... BOB: Da, sigumo. Različitost ovog albuma u odnosu na prethodna dva je u tome što su tekstovi napisani kao kolekcija kratkih priča. Neke su istinite, neke izmišljene, tako ja pišem tekstove... RITAM: - Na primer, “Cool Kids Of Dead”? BOB; Neko je prošle godine umro zbog te pesme, a neko ove, ha, ha, ha... RITAM: Ako se vaš prvi album uporedi sa drugim “So Tough”, pada u oči daje drugi mnogo produciraniji, a “Tigger Вау” zvuči još i više... Možete li da objasnite tu vrstu progresa? BOB: Imali smo različit pristup svim albumima. Poslednji zvuči jasnije, “So Tough” vuče na dub, a prvi je smesasvega i svačega... PETER: Svaki je kocka, i dalje učimo i upoznajemo sve te nove tehnologije. BOB: “Tiggerßay” je nalik na “Dark Side OfThe Moon", to je taka\ tip albuma, ha, ha, ima malo i folk vibracija, kada je u pitanju inclocli ja, ali uz modcrnu techno produkciju i tekstovc nalik na kraikc priec. PETER: Takođe, tu je i orkestar. BOB: Na taj način sve spojimo u jedno i onda zvuči vrlo jcdnostavno. Svaki put pomislimo da će i sledeći album zvučati slično, ali... uvek ispadne drugačije. PETER: Kada radimo produkciju, razmišljamo o celoj ploči, a ne o svakoj pesmi posebno. I drago mi je ako svaki album zvuči različito, ne samo svaka pesma, već albumi kao celina. To nam je i osnovni cilj kada počinjemo s radom. RITAM: - Ođ ploče do ploče isprobavate nove tehnologije... BOB: Uvek smo želeli da koristimo modernu tehnologiju koja nam је dostupna, ali za prvi album jednostavno nismo imali dovoljno para i uglavnom smo übacivali semplove. Govorili su da na taj način samo želimo da privučemo pažnju da ne budemo samo običan underground bend, a ja mislim da se mi od tada i nismo nešto mnogo promenili. Koristimo se tehnologijom, a ne ona nama. nastavak na 79. strani

36