РТВ Теорија и пракса

nesumnjivog proširivanja našeg životnog, iskustveno-vizuelnog horizonta, rezultat je zapravo novih oblika gledanja, novog vođenja svijeta što ga u nama razvija izvjesni medij putem inovacija koje uvodi u našu okolinu, dakle i u naš perceptivni doživljaj odnosno komunikacijski model; no, u isti čas, paralelno s tom vrstom osjetilno-spoznajne inovacije, ti elementi postoje i kao novi sadržaji, novi činioci, novi učesnici egzistencije, jednakovrijedni svim ostalim participatorima stvarnosne struje. Zahvaljujući spomenutim medijima i materijalima (film, televizija) mi vidimo više, preciznije i osmišljenije nego ranije, ali, samim njihovim prisustvom u strukturi životne okoline mi kontaktiramo sa stvarnošću koja je baš po tim medijskim »paralelnim realnostima« bogatija i sadržajnija od stvarnosti naših predaka. »Međutim kao što točno kaže Vera Horvat-Pintarić u tekstu »Sredstvo i posredništvo« (»Televizija danas«, Zagreb, 1972) sasvim je razumljivo da razvijanje nove strategije viđenja, ostvarivanje interpretativnih razina u odnosu prema svijetu koji nam se prenosi putem audio-vizuelnih kanala, ovisi o načinu upotrebe samog sredstva. Dobro je poznato kolika je bila uloga svijesti o sredstvu u razvoju plastičnih umjetnosti u toku prve polovine našeg vijeka. Ispitivanje oblikovnih elemenata i oblikovnih principa, to jest istraživanje struktura medija, dovelo je do važnih i revolucionarnih prekretnica u povijesti stvaralaštva. Zato su mnogo ranije nego što je McLuhan objavio svijetu da je medij poruka, istraživači-plastičari upozoravali na ulogu svijesti o sredstvu, na važnost njegovih posebnosti. Tako na primjer, u isto vrijeme kad je Arnheim zamišljao svoju teoriju materijala ili medija, Laszlo Moholy-Nagy polazi u svojim istraživanjima od tad već uočene činjenice da nova tehnička sredstva predstavljaju »produženje« čovjekovih iskustvenih, osjetilnih i kognitivnih mogućnosti. Vlastitim eksperimentima (u fotografiji, tipofotografiji i kinetičkoj komunikaciji) on je pokazivao kako na primjer »fotografski aparat može proširiti i usavršiti naš optički aparat tj. oko« i kako putem organizacije tih novih iskustvenih podataka nastaje i nova »predodžbena slika«, novo viđenje i shvaćanje svijeta. »Svako vrijeme, piše Moholy-Nagy, posjeduje svoj vlastiti optički stav. Naše je doba doba filma, svetlosne reklame, doba simultane percepcije događaja«. Gigantski razvoj tehnike i velegradova, navodi dalje autor, omogućio nam je da

29