РТВ Теорија и пракса

njenih organa, za sadržinu informacija. Svakako da se posebno postavlja pitanje te odgovornosti za informacije koje se šire u medjunarodnom komunikacionom prostoru, јег one ili doprinose medjunarodnoj saradnji ili imaju suprotan efekat. Bez obzira ko je formalni nosilac širenja pojedine informacije u medjunarodnom komunikacionom prostoru, država ne može ostati po strani i proglasiti se neodgovomom za sadržinu informacja. 4. Odgovomost država га institucije i subjekte koji šire informacije sa njene teritorije u medjunarodnom komunikacionom prostoru U dosadašnjoj praksi odricano je i isticano od strane jednog broja zemalja da država ne može odgovarati za informacije koje šire pojedine njene institucije ili organizacije, odnosno dmge organizacije sa njene teritorije. To se najčešče pravdalo apsolutnom slobodom informacija i apsolutnom autonomnošću pojedinih institucija i „nenadležnošču” države da se u to miješa. Medjutim, i na osnovu vršenja suverenih prava svake zemlje, i na osnovu medjunarodnih dokumenata i obaveza svake države prema drugim zemljama i prema medjunarodnoj zajednici, nedvosmisleno proističe njena obaveza i odgovornost za djelovanje sa njene teritorije bilo koje institucije i organizacije koja se bavi širenjem informacija u medjunarodnom komunikacionom prostoru, bez obzira da li se radi o novinskoj agenciji, listu, dmgoj instituciji ili organizaciji. Načešče su bili izgovori da država može odgovarati za aktivnost državnih ogana i institucija koje su direktno pod njenom kontrolom, ali da za druge „пе može” snositi odgovornost. Postavlja se pitanje ko je to dmgi u stanju da za aktivnost tih institucija odgovara, ako ne država sa čije teritorije djeluju, odnosno koja može ostvariti kontrolu nad njihovim radom. Odgovor može biti samo jedan. To može i treba da ostvari država sa čije teritorije djeluju te institucije, bez obzira jesu li one direktno „пјепе” ili se njihova aktivnost odvija na osnovu odobrenja organa dotične zemlje koji su u stanju i da vrše kontrolu njihovog rada. Pored tzv. nacionalnih agencija i drugih institucija, posebno se postavlja pitanje odgovornosti države za informativno-propagandnu djelatnost emigrantskih organizacija i grupa sa njene teritorije koje najčešće šire informacije i u medjunarodnom komunikacionom prostoru. I za ovakvu aktivnost jedino može biti odgovorna država sa čije teritorije djeluju takve organizacije. Ona im, uostalom, odobrava ili ne

25