РТВ Теорија и пракса

lokalnim radio-stanicama i, gotovo po pravilu, spušta se na nivo muzičkog kiča kako bi privukao pažnju velikog broja slušalaca bez razvijenog muzičkog ukusa. Treći program je namijenjen onim slušaocima koji žele da ргеко radija slušaju najbolja ostvarenja tzv. ozbiljne muzike, da se veoma podrobno obavijeste o društvenim zbivanjima u zemlji i svijetu i to studioznim prilozima istaknutih javnih radnika, učenjaka i umjetnika, da dobiju cjelovita umjetnička ostvarenja bez edukacije i komentara itd. Slušalac ovog programa je, po pravilu, intelektualac razvijenijeg interesovanja i izgradjenih estetskih kriterija. To je isključivo kasno večernji program od po tri do četiri sata dnevno. Četvrti program je lokalni, namijenjen slušaocu republičkog centra, odnosno gradske sredine u kojoj je locirana matična radio stanica. Po muzičkoj koncepciji on je, uglavnom, zabavni, a po govornoj, informativnoj,. lokalni. Kao i sve druge naše matične radio-stanice i Radio-Sarajevo je morao da se bori za slušaoce i to i sa televizijom i sa lokalnim radijom. Za razliku od drugih, Radio-Sarajevo je imao još jedan krupan problem, njegova slaba čujnost uticaia je i na opciju slušalaca njegovog nominalnog područja prema drugim matičnim stanicama koje se na području BiH dobro čuju i, čak, prema tzv. lokalnim stanicama iz susjednih republika čiji su predajnici, zahvaljujuči ogromnoj snazi, ozračivali dobar dio BiH. Usljed smetnji koje su Radio-Sarajevu činile (i još uvijek čine) neke jake strane radio-stanice radeči na njegovoj frekvenciji, problem borbe za slušaoca se još više komplikovao. Slušalac neče da se napreže da bi slušao neki program, neće da ga sluša sa smetnjama, ako istovremeno može da sluša neki drugi bez smetnji i naprezanja. I to je u redu. Radio-Sarajevo je i ovdje morao plaćati dug svom zakašnjelom startu i dug nerazvijenosti sredine u kojoj je djelovao. Dok su druge matične radio-stanice, izuzev Radio-Titograda, uspostavile svoju savremenu programsku organizaciju i uveliko vračale svoje slušaoce, Radio-Sarajevo je sve do 1971. godine ostao na jednom programu. Razmišljanja o programskoj diferencijaciji su, istina, nešto starija, ali finansijske i tehničke okolnosti nisu dozvoljavale da se ranije nešto učini. Tek 1971. godine pokrenut je lokalni, tj. četvrti program (po tipu) da bi se koliko-toliko zadovoljile narasle potrebe Sarajeva za radio-informacijom, i da bi se preduhitrili neki drugi izvanradijski faktori koji su namjeravaJi da, po ugledu na Studio B u Beogradu, otvore lokalnu stanicu

56