РТВ Теорија и пракса

poznatih oblasti predstavlja za široke kategorije publike „čudo novosti” i iznenadjenja; ima korene u težnji i demokratskoj mogućnosti da se svako ili što više nas izrazi i nametne javnosti; ima korene u razudjenosti i složenosti društva, nauke i kulture, politike i mnogostrukosti svakodnevnog ponašanja, kao i u „lančanom pobudjivanju” informacije jedne drugom. Najzad - govorimo o zagušenju informacijom a ne o kreativnom informacijskom kontaktu - ima korene i u veštačkom pobudjivanju neizvesnosti o informisanom, čime se ogromno uvečava mogučnost manipulisanja (veštačko stvaranje problema i prekretanje čitavih tokova u tom smeru, npr. „fenomen Deniken” i bezbroj drugih). Potrošačko društvo stvara i u informatici groznicu koja, ako ne nadilazi potrebe, a ono svakako zamenjuje prave potrebe drugim, neautentičnim potrebama. Upravo u nastupajućem periodu očekujemo složeniji i dublji otpor društva prema ovoj situaciji, osobito tamo gde preobilje informacija znači samo: nedovoljnost tačne, jasne i prave suštine. Razume se, uz uslov da to ne ometa i demokratsku otvorenost prema pojedincu u oblicima koji idu u pravcu primarne komunikacije. Traži se sintetička, proverena, potpuna informacija koja olakšava snalaženje, ponašanje, koja razrešava položaj pojedinca udruštvu i pomaže mu u svakodnevnoj akciji; povezivanjem činjenica i otklanjanjem nejasnoča i netačnosti u največoj meri, ona raščiščava prostor u kojem se kreče pojedinac, umesto zaplitanja kome je u bezbroj slučajeva često direktno usmerena sadašnja informacija. U sadašnjim okolnostima javlja se potreba da medij preuzme odgovornost za kvalitet poruke na sasvim nov, dublji način. Ali, ovde odmah dolazi drugi bitni element: tribina, pravo izraza svih Ijudf. Problem je u tome što je dužnost medija da, uz svu svoju odgovornost, ono što predstavlja informaciju-servis, informaciju-podatak, daje apsolutno precizno i bez oklevanja, ali sve što je izraz slobode ponašanja, mišljenje i akcije Ijudi, pa i u odnosu na ove stvari, iznosi, podržava i distribuira takve kakvi su, dokle god je njihov položaj društveno i ijudski opravdan. Dakle, zahteva se, kao nov oblik, mono-kibernetska informacija, informacija za lično „kormilarenje” u moru informacija i uopšte u životu. Upravo su ovi tokovi neposredno vezani za sadašnje perspektive radija, za njegov prodor ka primarnoj komunikaciji, za njegovo urastanje u dnevno ponašanje Ijudi, kao nenametljivog, svuda prisutnog medija, koji se uliva u čovekovo slobodno, a i u angažovano vreme, umesto da sam angažuje vreme i odvaja čoveka od bilo čega drugog, u načelu.

91