РТВ Теорија и пракса

„prosvetarstvo” ех cathedra, več je mogućan samo susret sa stvamim potrebama Ijudi i potrebama za kulturom u društvu; ponajpre to znači „kulturnu upotrebu kulturnih vrednosti”, ogromnu kulturnu difuziju kulture, napuštanje uproščenih mehanizama koji najčešće čisto kvantitativnim insistiranjima zamenjuju prisustvo kulture kao efikasnog i u auditorijumu primljenog osnovnog činioca programa. Radio tek mora da pronadje najveći deo svojih budućih pravih, stvarnih kulturnih programa, sebi svojstvenih. Svakako da diferencirani programski sistem omogućuje i diferencirani i dosta potpun pristup kulturnim sadržajima, ali rešenje nije „kulturni geto” na posebnim programima, kao što je bezvredno i prisustvo mehanički plasiranih statističkih vrednosti u onim programima u kojima deluju kao strano telo. Radiju su neophodne visoke kultume kreacije, kao i one potpuno, savršeno informativne. Tu je radio lišen - a übuduće če biti još više - svojih ranijih prednosti. Kao i pozorište, radio-dramski oblici, na primer, moraju da se ravnopravno bore za svoje mesto u kulturi i društvu. Tu je mogučno ići sistemom istovrsnih napora: obezbedjenje kvaliteta, repertoara, pisaca, usaglašavanja s trenutkom, kao što to radi teatar. Mogučno je i formiranje čak posebnih „azila” za negovanje odredjenih rodova, pravaca, nasledja, uporno i nevezano za momentalne javne preokupacije itd. Mogućno je fleksibilno „uskakati” u prostore koji su „prazni”, na primer, radio-stručnim pozorištem, novom dečjom dramom itd. Mogućno je, čak, stvarati dajdžest-sinteze koje upućuju u pozorište, operu, literaturu. Mogućno je izmedju raznih pravaca, i u okviru raznoliko diferenciranog sadržaja, vratiti se privremeno napuštenim oblicima dokumentarne radio-drame. Ovaj oblik rodjen na radiju, pa je pod uticajem bliske televizije počeo da na radiju - imitira televiziju. I ugasio se. Medjutim, baš radio danas ostdvlja dramskom izrazu veliko, specifično područje koje u veštim rukama majstora na radiju može da izrazi dokumentarnim sintezama takve sublimirane životne vrednosti kojima čak i smeta prisustvo slike, Itd. I na planu kulturne funkcije budućnost radija zavisi od otkrića pravih puteva. Za smer, za projekciju razvoja radija bitno je: odustati se ne može, povečavati napore - mora se, zadovoljiti se sadašnjim uspehom - ne sme se. OBRAZOVNITALAS Potrebe za radijem osećaju se u još jednoj oblasti i u prostoru koji ima izrazito značenje baš na radiju. Mnoge institucije,

95