РТВ Теорија и пракса

Mario Fanelli

OKRUGLA DVORANA - TV STUDIO ZAGREB, 1956. GODINE

Sve je počelo Ijeta 1954. godine, u vrijeme kada sam bio novinar i režiser Radio-Kopra (tadašnji naziv Radio-Kopra bio је ~Radio slobodne teritorije Trsta - zona B”). Naši tehničari improvizirali su TV prijemnike kako bi mogli gledati prvenstvo svijeta u nogometu koje se u to vrijeme odigravalo u Švicarskoj. RAI je tada emitirao svoj program koji je bio u eksperimentalnoj fazi a njihovi signali mogli su se vidjeti i u Kopru. Postavili su TV prijemnik u hol stare zgrade radija, tako da je ta prostorija poprimila izgled malog kina. Iz studija u Milanu spikerica Mariza Boroni (Marisa Borroni) svaku večer nam je poželjela laku noć. Njen topli glas zajedno je s njenim osmjehom prelazio tadašnje hladne granične barijere. Svaku sam večer sjedio pored televizora sa štopericom i papirima u ruci. Mjerio sam dužinu emisija, vrste, opisivao kadrove... Sve što je bilo objavljivano u novinama o televiziji, izrezivao sam i sakupljao. Moje kolege ostavljale su mi praznu stolicu i nastojali me što manje smetati, iako se mojoj zainteresiranosti za televiziju nisu niti čudili niti su je shvačali. U to vrijeme najviše me impresionirala „tajna” prijenosa slike na daljinu, mogućnosti istovremenog gledanja na različitim mjestima, a posebno mogučnost prijenosa slike u prostore izvan zemljine kugle i obratno. Ukratko, televizija je postala moja strast. Godine 1955, kao gost Radio-Zagreba, režirao sam dramu Potraga za nestalim od Sudolija. Tom prilikom urednik Dramske redakcije Duško Roksandič upoznao me je sa Zlatkom Sinobadom, tadanjim direktorom programa Radio-Zagreba, s kojim sam se dogovorio da knjigu koju sam pisao o televiziji predam krajem godine. (Knjigu sam pisao na talijanskom, a početkom 1956. godine preveo ju je Frane Adum i štampana je za internu upotrebu.) Istom prilikom dogovoren je i moj dolazak na Radio-Zagreb krajem godine. U televiziju nitko nije vjerovao, a mene je trebalo nekako zaposliti. Tadašnja sistematizacija radnih mjesta uopče nije

40