РТВ Теорија и пракса

u mnogim zemljama ne predstavlja više dominantan oblik korišćenja slobodnog vremena, već da i ona ulazi u razdoblje intenzivnije borbe za publiku. Prema stavovima koji su preovladali, radio budučnosti treba da vodi računa o sledećem: • da se privikne na položaj komplementarnog medija i da nađe svoje mesto uz štampu, film, pozorište i televiziju, kasete i ostale novine koje publika istovremeno koristi; • povećana mogućnost izbora dovešće do veće selektivnosti, ali publika sve više pravi selekciju unutar većeg broja TV kanala nego između radija i TV; • pored povećane pažnje šta će da emituje u određeno doba dana i nedelje, radio treba da vodi računa i o novom obliku praćenja radija, „pasivnom slušanju” (radijski program kao kulisa). Navodi nekih diskutanata da, na primer, ujutru tek polovina slušalaca pažljivo sluša radio, poklapaju se sa rezultatima istraživanja u Jugoslaviji. I neka zapažanja u pogledu korišćenja radija u toku dana i nedelje slična su našima. U raspravama je ukazano i na spoljne faktore koji će übuduče uticati na programe radija. Navodimo ih onako kako su definisani: • u auditorijumu će se povećati udeo populacije iznad 55 godina starosti; • porašće broj zaposlenih žena; • smanjiće se broj mlađih zaposlenih; • grupa između 18 i 24 godine odrasla je u doba televizije i shvataće radio samo kao sredstvo distribucije lake muzike, a ne kao izvor ozbiljnih sadržaja; • menjače se pogledi na svetska zbivanja; intenzivnija će biti interesovanja za privrednu problematiku; • proširiće se svest o međuzavisnosti sveta i o potrebama očuvanja čovekove okoline; • porašće interes za edukativne programe radija. U budućnosti, kako je istaknuto, radio treba ne samo da shvata ove promene i potrebe već i da ih odražava. Povodom toga izbila je žestoka rasprava o društvenoj ulozi radija. Da li

84