РТВ Теорија и пракса

Na nama je, kao stvaraocima i kao organizatorima ostvarivanja kulturnih programa u radio-stanicama, da svoj udio u integralnosti suvremene nacionalne kulture ostvarujemo na taj način da kulturno stvaralaštvo oslobađamo prema problematici suvremenosti i prema povijesnoj problematici, potičući stvaraoce na aktivni udio u komunikaciji s auditorijem. Na povijesnim iskustvima, na rezultatima revolucionarne akcijc radničke klase, predvođene KP, odnosno Savezom komunista, na teorijskoj marksističkoj misli, niz pisaca dali su svoje ocjene prošlosti i projekcije budučnosti, ugrađujući misao svog djela u našu kulturnu sadašnjost. Sagledavajuči radio ne samo po obimu programa, nego i po okupljenosti kulturnih stvaralaca i po komunikaciji koju radio-program ostvaruje s najširim auditorijem (a bitna je karakteristika radija da se udaljio od dociranja i čitanja i da se razvija prema govorenju, razgovaranju i komunikaciji), nameće se stav koji polazi od udjela radio-programa u suvremenoj kulturi i od mogučnosti medija - stav da radio treba razvijati kao aktivnog subjekta u programiranju i u ostvarivanju kulturne politike, pri čemu ova sintagma „aktivni subjekt” (mada tautološka, ali da se bolje upamti) uključuje redakcijski stav (koji uključuje uz profesionalni sastav i široki krug vanjskih suradnika) i istovremeno javnu tribinu. Što znači taj aktivni stav, i zašto posebno plediramo za ulogu kulturnih programa radija? Aktivni stav znači da radio ne može biti samo puki registrator zbivanja oko sebe, kao što još manje može biti oportunistički šutljiv i čekati da se konfliktne situacije razrješavaju same od sebe ili snagom drugih. Naglasili smo da je radio integralni dio naše suvremene kulture, a još bismo naglasili da radio snagom svojega društvenog položaja, ako slijedi principe angažmana i principe otvorenosti u stvaranju programa, predstavlja kulturnu i idejno-političku i društvenu snagu, koja ne samo može nego i mora okupljati najkreativnije i idejno i teorijski najprogresivnije snage koje imaju znanja i stava i Ijudske motivacije za angažman. U duhovnim rascjepima, koji počivaju na građanskim tradicijama, javlja se ona tendencija koja izbjcgava sudjelovanjc u društvenoj biti, ili na nju čak direktno atakira. Ta duhovna stagnacija koja se ne suočava sa suvremenim pitanjem, nego pribjegava dilemama prošlosti, gubi svoju šansu da kulturu čini djelotvornom u odnosu na stvaranje suvremene svijesti. Posebna je šansa radija, kao medija koji kulturološki i tehnološki može biti najdemokratičniji kulturni oblik, da

44