РТВ Теорија и пракса

Dr

Miroslav Savičevič

RAD NA UNAPREĐIVANJU GOVORA I JEZIKA RADIO-TELEVIZIJE BEOGRAD

Rad na unapređivanju govora i jezika u Radio-televiziji Beograd potiče iz prvih dana delovanja Radio-Beograda, još u vremenu između dva rata, a potom neposredno posle rata i od prvih dana delovanja Televizije Beograd, počev od 1958. godine. I u tim danima isticala se značajna uloga Radio-Beograda i Televizije Beograd u razvijanju jezičke kulture stanovništva i u nizu godina, do današnjih dana, Radio-Beograd i Televizija Beograd su nastojali, istina ne uvek i s potpunim uspehom, da usavršavaju govor i jezik svoga programa, zapravo učesnika u programu. Pri tom su polazili od rezultata nauke o jeziku svoga vremena imajuči u vidu slušaoce i gledaoce kojiraa se obraćaju, kao i jezičko stanje uslovljeno različitim društvenim procesima. Međutim, svrha ovoga rada nije istorijski pregled nastojanja na unapređivanju jezika i govora u Radio-televiziji Beograd. Ali ni prethodno upučivanje, iako svedeno na najmanju meru, ne može se izostaviti zato što je usavršavanje govora i jezika bilo stalan proces, pa se i današnja nastojanja nastavljaju na nekadašnje napore koji nisu bili mali i koji su, naročito u vreme kad je prograra bio znatno vremenski ograničen, davali i zametne rezultate. Naravno, treba imati u vidu da su programi Radio-Beograda od 8 i po časova programa dnevno 1945. godine danas narasli na nešto više od 62 časa programa dnevno, a programi Televizije Beograd od 1 čas i 15 minuta dnevno 1959. godine na 17 časova dnevno ove godine, kao i da su u programu, umesto spikera, široko nastupili pred mikrofonima novinari, voditelji i drugi učesnici, pa je u tim uslovima rad na unapređivanju govora i jezika postao daleko teži nego nekada. Umesto relativno jednostavnih načina i sredstava delovanja, kada je trajanje programa bilo malo, a broj učesnika takođe raali i njihovi profili homogeni, u sadašnjim uslovima postojanja brojnih programa i brojnih raznorodnih profila učesnika programa funkcionišu složeni sistemi delovanja, koji treba da obezbede: jedinstveno opšte usmeravanje govora i jezika; potom, globalno i posebno

170