РТВ Теорија и пракса

Autori su pokušali da, objašnjavajući ulogu televizije u porodici u procesu socijaiizacije djece i njihove transformacije u lićnost, utvrde da li postoii sukob izmcđu vrijednosti koje pružaju ova dva pokretaća sociializacije. Kritikujući Bronfenbrenerovo glcdište da se televizija nametnula i postavila iznad porodice u procesu socijaiizacije djeteta i koia јс, narušavanjem odnosa u koiima dolazi do „očovjećenja ćovieka’, pospješila proces uništavanja porodicc kao primarne društvene grupc, ova dva autora „dokazuju" rczultatima svojih empiriiskih istraživanja da sukoba između televizije i porodicc nema u onom svietlu u koicm ga prikazuie Bronlcnbrener. Ostaiući na poziciji metoda „koristi i zadovoljstva’, tj. da je gledanie televizije u porodici „stvar opredicljenja prema lićnim vriiednostima". ova dva autora prikazuiu porodicu kao -„intervenišuću varijablu” u procesu stvaranja posliedica. Time oni, boreći se protiv epidemije, istovremeno njomc zaraziše. |er „opredjeljenje" o kojcm oni govore, nije fenomen koji se može posmatrati u porodici kao atomiziranom i od društva odvojenom segmentu, već obrnuto. Rci Braun јс autor trećeg teksta u kojem govori o načinu korištenja televizije kod djece. Polazeći od nekih rczultata do koiih su došli Sram, Himclvaitova, Beilin, Mck Kveil i drugi, ovai autor ie, koristeći razlićiti metodološki instrumentarij u svojem istraživaniu, došao do nekih intcresantnih teorijsko-empirijskih opservacija. Da li će djeca koristiti telcviziju u ciliu povlaćenja u sebe, potvrđuiući svoju introvertnu, nesocijalizovanu lićnost, ili u cilju potrcbe da sc uspostavi pravilan kontakt sa stvarnošču (jer djeca žele intormaciiu) zavisi od, kako autor istićc, ćctiri faktora koji uvjetuiu naćin upotrcbc televizije kod djece: prirode potrcbc, koia ic uvjetovana saznajnim, emocionalnim i, uopšte, društvenim komponcntama, pogodnosti sadržaja, kontrolc odabiranja i, na kraju,

sposobnosti da se razumiic medij, Svc to ukazuic da naćin koriitcma tclcviziic kod djece zavisi ne samo od individualnih osobina te diecc. nego i šire, od socio-ekonomskih, politićkih, kulturnih komponenata icdnog društva. i ne samo tog društva. Autor ćetvrtog tcksta. koii trctira odnos izmcđu televiziic, nasilia i diccc, ic Džon P.Mari (lohn P. Murrv). Polazcći od opštcprihvaćcnog glcdišta da „najmlađi stanovnici spadaiu u najstrastvcnijc giedaocc tclcvizijc", a obzirom па ćinicnicu da ic tclcviziia postala „škola nasiha", amcrićko društvo jc zahtiicvalo sinhronizovano naućno angažovanjc da se nasilje iz tclcvizijc climinišc na „pristoinu’ mjcru. Mcđutim, nasilic sc, iz tclevizijskog sadržaia zapadnih, kapitalistićkih država, ne možc iskljućiti, jer je ono faktor ideološke (političke) borbe protiv drugih država i naroda (nasilje jc uviick okrcnuto ka svome objektu a taj ic - „žrtvcni larac"). i istovremeno faktor iažne kiasnc harmonije. 1 zato је Gerbner dobro primiietio da agresor u filmu proistiće iz amerićke srednie i višc klasc. A ono što ćemo mi dodati icste ćinjcnica da se nasiljem hoće kazniti i svaka rcvolucionarna akcija koia se drznula u „svetosf' privatnog vlasništva. Stoga, sadržaii koic tclcviziia prezentira djeci (Glin istiće da ie telcviziiski gledalac vračen u „oralni stadij”) su neadekvatni i krajnjc štetni, kako na formiranjc integralne djećiie lićnosti, tako i za društvo u cjelini. Mcđutim, mada Džon Mari - kao i ostali amerićki engleski i drugi zapadni istraživaći i teoretićari - dobro misli da te sadržaie treba zamiieniti „korisnijim i blagotvornijim” za djecu, timc nije došao (a možda to nnc ni htco) do srži problema i niegovog rješenja. |er, prelaz iz klasnog stanja u kojem homo homini lupus esl u stanje u kojem je „ćovjek ćovjeku najviše biće” (Marks) može se postići samo revoludonarnom akciiom proletariiata koji, uništavanjem

224