РТВ Теорија и пракса

komuniciranja. Radio i televizijski izraz su još previše jednosmjerni, pa če trebati istražiti mogučnosti dvosmjernog komuniciranja, jer samoupravni radijski i televizijski medij mora biti dvosmjeran i višesmjeran horizontalno i vertikalno. Ima još jedan problem koji je interesantan za komunikacijsko istraživanje, a to je moč i granice informacija ili svijesti uopče. Marks je konstatirao da svijest ne može mijenjati društveno biče, dok društveno biče determinira svijest. Prevedeno na komunikacijski jezik to znači da se masovnim komuniciranjem ne može bitno izmijeniti svijest nego samo revolucionarnom praksom, jer bez akcije znanje i informacija ostaju gole potencije. U kojem odnosu postoji dijalektičko prožimanje između prakse i kognitivne komunikacije - to je također problem koji zanima komunikologiju. Sve te vrste istraživanja su u nas još uvijek u povoju, a dok se one ne provedu još če se odoka prosuđivati što se zbiva sa informacijom kad ona napusti raedij i pređe u novi sustav - u recipijenta i njegovu svijest PRAKSEOLOŠKO VREDNOVANJE Kao što je poznato, vrednovanje radijskih i televizijskih emisija je još manjkavije kada se želi saznati relacija između emisijom predatih informacija i stvarnog ponašanja recipijenata. Marks je još prije sto godina upozoravao da čovjek nije ono što misli i govori nego ono što i kako radi. Praksa je opći gnoseološki kriterij svih Ijudskih aktivnosti pa tako i masovnog komuniciranja preko radija i televizije. Ta vrsta istraživanja je najvažnija ali i najteža, јег je teško pronaći instrumente s kojima bi se mogla detektirati povezanost i uslovljenost između masovne difuzije informacija i Ijudskog ponašanja, jer se u ovo područje upliču mnogi parazitarni faktori. Do sada je poznato da masovno komuniciranje podržava i hrani politički verbalizam, jer se u značajnoj mjeri udaljuje od zbiljskih tokova pa nema dovoljnog intenziteta potkrepljivanja. Živa, konkretna stvarnost i stvarni međuljudski odnosi su daleko snažnije sredstvo potkrepljivanja od verbalnog

1 Vreg, France, Društveno komuniciranje, Centar za informisanje i publicitet Zagreb, 1976, str. 264,