РТВ Теорија и пракса

se (RTF) sadrži nekoliko naslova: Psihodrama, Prostitucija, Govor, itd. Belgija zauzima istaknuto mesto sa emisijom Ispit šavesti, a Kanada sa emisijom Pogledi na grad. Međutim, verovatno je britanska komercijalna televizija (ATV) ta koja odnosi prvu nagradu: Problem pobačaja, Polio 58, Rastite i množite se, Kako je slobodan slobodni svet svedoče o izuzetnoj brizi za „dubinsko istraživanje”. Prenaseljenost, analiza međunarodnih poslova, ekonomska recesija 1958. godine u SAD, toliko tema koje je ATV smelo obradila. RTF, uostalom, nije ništa u zaostatku sa svojim emisijama Pet kolona u jednoj, Bioskopska panorama i Lektira za sve. Prema jednom istraživanju iz 1971. godine ove emisije su uživale nejednaku popularnost: od 146 poena koje je dobila prva, 89 druga, do 85 koje je dobila najstarija francuska tribina. Sa 128 poena emisija Suočiti se zauzela je drugo mesto. Želji da se prenese u drugi kraj, mali ekran odgovara pozajmicama, više ili manje svojstvenim filmskoj tehnici. Vladavina „dokumentarnog”, ponekad u najpejorativnijem smislu reči. Jedna belgijska emisija je ipak izdržala izazov poštujući zahteve osme umetnosti; naveli smo Travelling po svetu u kojoj kamera ide od Australije do Lihtenštajna, preko krajnjeg Severa i pustinje Magreb. Jedan drugi svet, Život u akciji, Vetar se okreće, Svetska scena, Main Street, sve su to uspesi britanske komercijalne sredine. Tribine, zamišljene kao debata uživo, zahtevaju majstorstvo koje je ispoljilo malo emisija, Pri svem tom treba rangirati, izvan svih drugih, emisije Galerija i Vaš svet (BBC) koje su posvećene događajima iz protekle nedelje kako su ih videli mladi. Na RTB Otvoreni sto je doživljavao različitu sudbinu često u zavisnosti od umešnosti voditelja. U kojoj meri televizijski gledaoci shvataju ove tribine kao izvore poređenja informacija, kao arene? Još je suviše rano da bismo to znali. Igre i zabavni program nailaze na razne vrste stavova. Neki televizijski gledaoci se u njima dive „pametnim glavama” i žale što ne mogu da ih dostignu. Drugi uživaju u sentimentalnom i intelektualnom sadržaju. Da li je zabranjeno misliti da izvesni gledaoci, svesno ili nesvesno, zadovoljavaju neutoljivu potrebu za mentalnom svirepošću, srećni što mogu da uhvate u grešci kandidate koji nemaju sreče? Neki opet trče svoj sopstveni maraton, upoređujuči u senci svoja znanja sa znanjima učesnika, bilo da sebi laskaju, ili žale zbog praznina u sopstvenom znanju. Treba li, na kraju, verovati da većina Ijudi nemo, ili čak rasejano, prisustvuje ovoj vrsti spektakla?

105