РТВ Теорија и пракса

Prva teškoča. Da li pri ekrahizaciji mogu da se sačuvaju neprikosnovena osečanja i misli koja čine vrednost knjige? Verovatno da ne mogu. Film Rat i mir traje oko dva časa. Grandiozna epopeja se neizbežno skračuje za nekoiiko scena. Vaspitna društvena vrednost knjige se sastoji u tome što se ona može čitati i ponovo čitati, dugo razmišljati o jednoj frazi ili stranici. Ni film, ni televizija ne omogučavaju takvo udubljivanje. Sredstva filma nam otkrivaju veoma mnogo kada nam prikazuju događaje dana, ali ona skoro nikad nisu dovoljna da nam donesu ideje pisca. Zato film obezbeđuje knjizi čitaoce, jer ako se dopadne, kod gledaoca če se javiti želja da se detaljnije upozna sa onim što je video na ekranu. Tokom nekoliko nedelja posle prikazivanja filma Rat i mir u Francuskoj je prodato 300 hiljada primeraka ovog romana. Što se tiče slikarstva, ovde če televizija uspeti da učini Ijudima pravu uslugu tek onda kada bude naučila da emituje svm svežinu i izrazitost boja. Tada če biti moguče da se bogatstvo muzeja celog sveta prenese u svaki dom. Problem muzike je jednostavniji za radio nego za televiziju jer ekran zahteva sliku. Veliki orkestar na malom ekranu daje utisak velikog broja sičušnih tačaka koje se jednoobrazno pokreču. Treba prikazivati čas jednu, čas drugu grupu instrumenata: odvojeno violine, udaraljke, odvpjeno duvačke instrumente. Ali, kako da se to usaglasi s muzikom koja koristi istovremeno sve instrumente? Kako uz prikazivanje emitovati pojačavanje zvučnosti? Još nije nađeno rešenje za ova pitanja. Ako je reč o teatru, onda nije teško snimiti predstave na traku i direktno ih preneti na ekran. Međutim, iskustvo je pokazalo da takav inetod nije uspešan. Gledaoci su zadovoljni poznatom monotonijom pozorišta, jer im prisustvo živih glumaca na sceni govori o Ijudskoj toplini. Na televizijskom ekranu lica izgledaju mala, a da bi mogao da uživa u izrazitoj glumi gledaocu je potreban krupni plan. Sem toga, na televizijskom ekranu je daleko manje podnošljiv jedan te isti dekor, nego na sceni. Na ovaj način, uslovi koji su vekovima odgovarali teatru, ovde ne odgovaraju, pošto je televizijski gledalac navikao na brzu promenu kadrova. Prema tome pozorišne komade kao i romane još treba pripremati za ekran. Druga teškoča. Televizija je nezasiti žderač teksta. On uskoro može da ostane bez hrane. Nema više tako mnogo blaga. Ako pokazuje gledaocu samo jedan komad nedeljno, televizija iscrpljuje repertoar svetskog teatra za samo nekoliko godina.

119