РТВ Теорија и пракса

Žorž Diamel

DRAGI SLUŠAOCI

Bilo bi veoma smelo tvrditi da od petnaest do dvadeset slušalaca okupljenih na ovom mestu, samo jedan zaslužuje da ga tim imenom nazovemo. Ali, šta se to iznenada zbiva? Neki promukli glas izgovara nerazumljive reči. To jedna od prisutnih osoba, obuzeta prenaglašenom radoznalošću, okreće dugmad „tražeći nešto drugo”. Jer, ne treba zaboraviti, neodređeno svojstvo traženja, menjanja, lepršanja u smislu zadovoljenja svakojakih hirova, jedna je od veiikih nesreća radija. I najzad radio-aparat „bljuje” muziku džeza. To je onaj trenutak večeri kada dobra polovina dragih slušalaca već odavno tone u slasti igre bridža. Džez slobodno može da se nastavi. Johan Sebastijan Bah zamenjuje muziku džeza poput magije i to nikoga ne iznenađuje. Zatim se neko bistre pameti seti i dovikne: „Zatvarajte već jednom taj radio! Pa više se uopšte ne možemo čuti”. I vrlo često se događa da se takav savet prihvata, Društvo se nakon toga neosetno predaje drugim razonodama. Neka vam ovaj mali prikaz ne deluje suviše strogo. Među brojnim problemima koje razvoj radija nameče razboritom posmatraću, ja u prvi plan stavljam probleme publike i, naročito, problem pažnje kod publike.

125