РТВ Теорија и пракса

Orson Vels

ŠTA IMA NOVO KOD MARSOVACA

Radio sam na radiju ludačkom brzinom. Najteže je bilo pronaći razlog da ne prisustvujem probama! Retko sam kada čitao tekst pre početka emitovanja i nisam ni znao da li sam pozitivni junak ili zločinac, sve do sredine teksta. To je, razume se, bila idealna varijanta za neke kriminalističke emisije, u kojima sam često učestvovao. Na kraju krajeva, ako s&m nisam znao šta če se desiti sa mnom, onda je bilo malo verovatno da je slušaiac mogao toga da se doseti!, ~I tako, počinju radio-emisiju sa planete Mars”, - početak nije bio loš, aii od te večeri svaki drugi čovek na koga bih naleteo, obavezno me je zvao „Ehej, Orsone, šta ima novo kod Marsovaca? Kada se spremaš da nas ponovo prestrašiš? Ha-ha!” Ali, vreme sve briše, i u naše doba milioni ijudi čak ne mogu ni da se sete šta se desilo na američkom radiju pre trideset i tri godine, pretposlednjeg dana oktobra meseca. Pokušajte da se vratite u ono doba, kada je radio bio odista velika, izuzetna pojava... On je zauzimao veliko mesto u našem životu. U to doba, kada se još ništa nije znalo o televizorima i tranzistorima, radio nije bio jednostavno buka koja je dopirala iz nečijeg džepa, to je bio glas autoriteta. Smatrao sam da je nastupilo doba da se iskoristi taj autoritativan glas. On je i odjeknuo u radio-sceni Rat svetova, obaveštavajući slušaoce da su se Marsovci spustili na zemlju u državi Nju Džersi i da su počeli da osvajaju teritoriju. Ne zaboravljajte pri tome da se to odigravalo 30. oktobra, dan uoči Svih svetih. Na Srednjem Zapadu, gde je proteklo moje detinjstvo, te večeri su se organizovale raznorazne šale: stakla su mazana sapunom, zvonila su zvona, deca su, zamotavši se u čaršave i navukavši na glave izdubljene tikve, lutala pod prozorima, plašeći susede priviđenjima i avetima. I tako, u toj zlohudoj radio-emisiji ja sam povikao „uzbuna” i nekoliko miliona Ijudi istovremeno je začulo taj povik. Ovog puta kao strašilo nisu se pojavile glave od tikava, već leteći

131