РТВ Теорија и пракса

RADIO

Đorđe Đurđević

REDITELJ U NEVIDLJIVOM POZORJU

Radio-dramski tekst sve više duguje savremenoj elektronici, pa uloga radijskog reditelja postaje i složenija, i odgovomija.

Kod nas i u svetu u proteklim decenijama, a odskora pogotovo, radio-drama razvila se i do neslućenih razmera. To ne potvrđuju samo statistički podaci, nego o tome svedoči i činjenica da oni stalniji radijski slušaoci - njihov broj utoliko je übedljiviji jer iz dana u dan raste - svakidašnju pažnju posvećuju i radio-drami. Ovo samosvojno, nevidljivo pozorje mnogima od tih slušalaca je i jedina, učestalija družba sa dramskom rečju uopšte. Dosadašnji razvoj radio-drame, pored pisaca i adaptatora u ovom osobenom književnom rodu, svakako najviše duguje izvođačkim timovima - glumcima, muzičkim urednicima, ton-majstorima, a naročito rediteljima. Za razliku od pozorišne, ili filmske, radijska režija u prvi mah i u svom delokrugu nije bila ono što je sada. Kada je prevaziđen period tako reći bukvalnog magnetofonskog snimanja neke pozorišne predstave, reditelj u radio-drami preuzeo je na sebe dotle neznane obaveze. Očekivalo ga je sijaset novih stvaralačkih poduhvata. Kako i ne bi, kada elektronika omogućuje da se u modernim, bespr'ekorno opremljenim radijskim studijima, u kojima je velika tekovina današnjice, magnetofon, usavršena do vrhunca - radio-drama odasvud javlja i kao originalni zapis rečju i zvukom, i kao svojevrsni poligon na kome oštroumni reditelj podstican obrazovanjem, uobraziljom i istraživačkim duhom ukazuje na to šta i kako na radio-talasima znači monolog ili dijalog uobličen radiofonski. Istovremeno, radijskom reditelju pružene su neograničene mogučnosti da posvednevno iznalazi dramske motive u jedinstvenoj sprezi radiofonskih izražajnih sredstava i

42