РТВ Теорија и пракса

Koji su to elementi i koja je to metodologija? Ako je to linearno uprošćen metod najprostijeg zbira proizvedenih minuta i proste podele na broj zaposlenog proizvodnog osoblja, u redu, taj metod naših stručnih službi niti je nov, niti neobičan. Praksa službi koje iz svoje izmaglice prate „živi i tekući rad” upravo odgovara takvoj metafizičnosti u kojoj su svi živi parametri pogubljeni, metodologiji i postupku čiji je pristup „oplajvaziti praksu”. Jer, da nije tako, bi li se moglo po ”38’ na programski zaposlenog godišnje”, zaključivati o veoma niskoj produktivnosti, kad taj podatak indicira sasvim suprotan zaključak! Naime, on bi ukazivao na čistu eksploataciju (u direktno eksploatatorskom smislu) tog „programski zaposlenog” na našoj TV, kada bi se radilo samo o tih famoznih 38’ godišnje, Jer „živi i tekući rad” počinje pred Aberdarevom i u Aberdarevoj ulici - kada se ekipe počinju da sakupljaju tako da u svakoj, bilo elektronskoj, bilo filmskoj ekipi funkcionišu najmanje desetoro „programski zaposlenih” po 38’ godišnje a to znači efekat od 380 minuta godišnje proizvedenog programa po jednoj takvoj ekipi, a to znači 13 i kusur 29-minutnih emisija, a to znači više emisija nego meseci (da sada ne ulazimo u cene rada, vrednovanja, obezvređivanja i druge ekonomističke finese). Znači, nije tu potrebno samo zbrajanje i delenje nego i množenje. A ima i oduzimanja. Naime, kada sve to kao i mnogo što šta na našoj televiziji ne bi bio goli privid, stvari bi zaista stajale tako. Međutim ~38’ po jednom programski zaposlenom u stalnom radnom odnosu” postaje fikcija,nad fikcijama, kada se pretpostavi da 1/3 ili 1/2 programski zaposlenih jesu - van stalnog

85