РТВ Теорија и пракса

umjetnike koje publika voli? Ili je broj glumaca nedovoljan da zadovolji narasle potrebe i pozorišta i filma i estrade i brojnih televizijskih emisija? Pa ipak vrijeme je upitati se vodi li ko računa o tome da učestano pojavljivanje može da dovede do zasičenosti giedaoca čak i glumcem sa raskošnim darom! Pogotovo što iz redova scenskih umjetnika dopiru prigovori o njihovom neravnomjernom angažovanju. Zli jezici govore da je to posljedica privatizacije i več oformljenih grupa i sprega ne toliko po umjetničkim koliko po nekim drugim afinitetima, Biče da se te pojave mogu objasniti i uvidom priređivača televizijskih emisija u glumački potencijal pa i njihovom sklonošču da ne snose rizik. Radije se oslanjaju na uvedene vrijednosti nego što se usuđuju da angažuju manje afirmisane i nepoznatije umjetnike. Oslanjanje na rađo gledane glumce i slušane pjevače zapaženo je i u zabavno-muzičkim emisijama. Ako se tome doda da su te emisije karakterističnije po oponašanju razvijenijih televizija nego po težnji za autentičnijim izrazom - onda nije čudo Sto je tokom Festivala preovladavalo pitanje kud je to krenula zabava kojom televizija ulazi u naše dpmove. Problem zabavljanja putem televizije ne üblažava se osavremenjivanjem aranžmana pjesama nastalih tokom revolucije. Jer on je u tome što je gledaou sve teže da odgonetne ko se to zabavlja urednici, režiseri, majstori svijetla ili izvođači! Budući nijesam imao prilike da sa organizatorima Festivala provjerim utiske stečene u radu žirija za dramu i zabavno-muzičke emisije to, iznoseči neke od njih, predlažem Uredništvu časopisa „RTV-teorija i praksa” da povodom minulog Festivala organizuje raspravu. Ako bih sebi dopustio i slobodu da sugeriram i smjerove rasprave onda bih predložio da se razmotri uloga Festivala u konstituisanju i funkcionisanju sistema vrednovanja televizije. Pri tome ne mislim na preispitivanje prakse ocjenjivanja televizije več konstituisane kao institucije - i to veoma uticajne - koliko načina vrednovanja onoga što nudi svom gledalištu. Vrednovanju udjela i doprinosa tog medija tokovima procesa preobražavanja društvenih odnosa a time i kulturnog emancipovanja radničke klase i čitavog društva. Da se porazgovara o tome koliko su dosad održani festivali bili podsticajni stvaralaštvu za televiziju i njeno društveno angažovanje. I o tome ko sve da sudjeluje u procjenjivanju dometa tog medija - da li kritičari televizijskih programa čije prikaze emisija čitamo u dnevnim listovima i nedjeljnicima, Ijudi sa televizije i drugi kulturni i javni radnici angažovani u savjetima i žirijima te kakav da bude udio gledalaca u tome.

173