РТВ Теорија и пракса

pisao. Naravno, polovine se uopšte ne sećam. Možda bih neke priče i sada režirao i pustio, jer su dramaturški dobre i interesantne, ali večina ne vredi. Recimo u Deset božjih zapovesti bilo je nekoliko dobrih priča, zatim u Crnom snegu, pa u Gradaninu Pokornom. Bilo je ponekad pravih tema. Evo, recimo, govorimo o sadašnjem humorističkom programu. Ja inače nerado govorirn, jer ako kažem nešto gde hvala nije u pitanju... I smatram da čovek ne treba da daje sud o svojim kolegama. Ja nisam kritičar, ja sam humorista i reditelj i ne treba da ovo shvatite kao neku moju ocenu. A.Š.; A što da ne? L.Đ.; Shvatite da je „zamena reda poteza”, što kažu šahisti. Recimo: Humoristički Klub Milomira Đuze. Nisu oni krivi uopšte. Jednostavno, to nije vrsta humora za televiziju. Postoje aforizmi, ali oni su za čitanje. Vi možete da se zamislite nad njima, da se osmehnete, da kažete da su duhoviti, ali aforizmi se ne igraju, jer niko živi ne može da zapamti aforizme. Neko izgovori četrdeset aforizama, a vi ništa ne zapamtite, ne možete čak ni da shvatite sve. Ljudi vole kada gledaju neku televizijsku emisiju da sutradan kažu šta su gledali, da prepričavaju. Probajte da ispričate jedan Humoristički klub, šta je bilo, o čemu se radi... Ni najbolji aforizmi na svetu ne mogu da se glume. A.Š.: Televizija zahteva određenu dramaturgiju? L.Đ.; Kao što film govori slikom, a pozorište dijalogom, televizija ima svoj način govora, izražavanja, a to se zaboravlja. Mislim da malo pažnje posvečujemo nekim suštinskim i teorijskim stvarima kada govorimo o televiziji, naročito kada je reč o mladim Ijudima. Nekada je, recimo, Zdravko Šotra, koji je sa desetkom diplomirao na Akademiji i izvrstan je reditelj, dve godine asistirao meni i drugima. Učio je zanat. Međutim, situacija na teieviziji je sada takva da čim neko dođe može i da režira. I novinari se odmah pojavljuju na ekranu, mada često ne umeju ni da izgovaraju sve glasove, ne znaju šta je televizijska reportaža. Ko god hoće, čini se, može da se pojavi. A.Š.: Izvesni Ijudi smatrali su jedno vreme da spikeri suviše lepo govore i izgledaju, pa da nacija, gledaoci, zbog toga mogu da se iskompleksiraju. na ekran treba pustiti one koji ne znaju da govore da se neko ne bi iskompieksirao? Uostalom, izgleda da ćemo se uskoro svi televizionisati, svi čemo biti TV radnici... Mislim

281