РТВ Теорија и пракса

unitarizma, monopola, uzurpacije prava radnog čovjeka, parazitizma, samovolje i drugih oblika izopačavanja socijalističkih društvenih odnosa, ® da je s tim u vezi potrebno razvijanje određenih normi društvenog i političkog ponašanja svih društvenih faktora koji sudjeluju u procesu informiranja, ® da sredstva informiranja moraju djelovati kao samostalni, stvaralački i aktivni subjekti u procesu informiranja i ostvarivanja društvene uloge politike; ona moraju osigurati šire i slobodnije izražavanje autentičnih interesa, stremljenja, iskustava i kritike radnog čovjeka, njegovih asocijacija i omogučiti neprestano otvoreno komuniciranje između samoupravne društvene baze i centara političkog odlučivanja, # da sredstva kojima se osigurava javnost rada i otvorenosti svih izvora informacija moraju omogućiti svakom radnom čovjeku mogućnost provjeravanja i ispravljanja informacija, @ da zbog svega toga treba utvrditi pravila ponašanja svih komunikatora i njihove društvene odgovornosti i s tim u vezi razvijati etiku javne riječi koja se mora zasnivati na točnosti i cjelovitosti podataka, argumentiranosti, principijelnosti, odgovornosti, tolerantnosti i poštovanju ličnosti. 5 Slijedeča karakteristika informacije samoupravnog društva je da je ona induktivna, tj. da ona nastaje odozdo, angažmanom svih radnih Ijudi, a ne odozgo. Informacija samoupravnog društva nikako ne smije biti oktroirana, jer su njen subjekt svi radni Ijudi. Ona zato predstavlja koncentriranu volju svih radnih Ijudi. U tom leži i njena društvena moč. Budući da se u ovoj svojoj karakteristici samoupravna informacija najviše razlikuje od svih ranijih oblika nastajanja informacije u klasnim i etatističkim društvima, valja dobro razraditi metodologiju kao i organizaciju induktivnog toka u procesu nastajanja informacije samoupravnog društva. To je u prvoj etapi konstituiranja sistema masovnog komuniciranja u samoupravnom društvu najvažniji zadatak, jer on pretpostavlja revolucionarnu transformaciju dosadašnjih oblika organizacije sredstava masovnog komuniciranja. Problem se, naime, sastoji u tome kako organizirati redakciju kao osnovnu organizacijsku jedinicu sistema javnog komuniciranja koja neče biti zasnovana na tzv. deduktivnoj genezi informacije nego na induktivnoj komunikoioškoj tehnologiji informacije. Bez rješavanja toga

5 Vidi: Bilten Predsjedništva SFRJ, br. 9, Beograd, 1969.

36