РТВ Теорија и пракса
PROLEGOMENA ZA lEDAN MODEL SISTEMA lAVNOG KOMUNICIRANjA
Nakon što su nam jasne sve društveno-političke i komunikološke odrcdnicc i pretpostavke valja prići, na isti način (tj. metodom javnog usuglašavanja stavova). kreiranju operabilnih modela masovnog komuniciranja koji su adekvatni osnovnim intencijama samoupravnog društva. Osnova od koje val|a polaziti jest osiguravanjc uvjeta za masovni demokratski dijalog svih radnih Ijudi putem sredstava masovnog komuniciranja u svrhu razmjene misli i stavova. a radi usuglašavanja stavova i dolaženja. mctodom konsenzusa. do zajedničkih informacija koje će objcdinjene i dostavljene svakom građaninu činiti javno mnijenjc samoupravnog društva. Unutar toga osnovnog koordinatnog sustava treba rješavati sve organizacijske. redakcijske i tehnološke probleme. Buduči da je na sadašnjem tehnološkom stupnju razvoja sredstava masovnog komuniciranja (radio. televizija. novine) nemoguće ostvariti sihronizirani masovni dijalog koji bi u svemu odrazio zakonitosti dijaloga u malim grupama. potrebno je u okvirima iterativnosti i selektivnog plasiranja informacija tražiti optimalne komunikacijske oblike. U izgradnji modela masovnog komuniciranja bi svakako trebalo koristiti pozitivna iskustva našeg delegatskog sistema koji uspješno ostvaruje vertikalnu protočnost informacija na području kreiranja osnovnih političkih informacija samoupravnog društva. Polazeči od delegatskog sistema kao i od tehnoloških mogučnosti televizije, model javnog televizijskog komuniciranja samoupravnog društva kao poseban sistem sastojao bi se od nekoliko svojih podsistema: podsistema za prikupljanje informacija, podsistema za verifikaciju informacija putem aktivne razmjene informacija i sistema za dokumentaciju, S obzirom na te opče odrednice model masovnog komuniciranja Putem televizije omogučavao bi punu horizontalnu i vertikalnu protočnost informacija na bazi postepenog testiranja informacija na razinama organizacije rada i života neposrednih proizvođača. s jedne strane. kao i na razini zajedničkog komuniciranja jugoslavenske samoupravne zajednice s drugim državnim i društvenim zajednicama koje čine suvremeni svijet u cjelini, s druge strane. Shematski bi se taj model mogao predočiti ovako:
39