РТВ Теорија и пракса

Rajko Cerovič

TELEVIZIJA KAO FAKTOR MEĐUSOBNOG UPOZNAVANJA I BOGAĆENJA KULTURA NAŠIH NARODA I NARODNOSTI, ILI FAKTOR STVARANJA SVESTI O NJIHOVIM POSEBNOSTIMA I ISTOVREMENOM ZAJEDNIŠTVU

UMESTO UVODA Svaki razgovor o televiziji u nasem društvu mora početi od činjenice da je televizija danas najjače propagandno sredstvo, nesumnjivo najsnažniji i najatraktivniji medij kome opsesivno pripada milionsko gledalište, pa čak i oni slojevi najobrazovanijih, da ne kažemo elitnih intelektualaca žestoko narogušenih na njenu navodno površnost, zaglupljivanje i oblike intelektualnog terora i indoktrinacije. Dakle, prisustvo televizije u društvu u celini, i svakom domu ponaosob, bez obzira na takozvani, uslovno rečeno, kvalitet i estetsko-intelektualni nivo njene ukupne programske strukture činjenica je od nezaobilaznog značenja, a u njenom sklopu treba posmatrati zaista buran razvoj jugoslovenske televizije koja je, već u sadašnjem trenutku, apstrahujuči relativno neravnomeran rast osam republičkih i pokrajinskih TV centara, dostigla stepen programskog i tehničkog razvoja koji joj dozvoljava zaokruženje u celovit i, u svetskim razmerama, izuzetno originalan sistem. S jedne strane nagli razvoj i uspon jugoslovenskog TV sistema i širenje vremenske granice emitovanja programa, i u dnevnoj šemi i kroz dva paralelna programa, može na svoj način predstavljati i znak ukupnog rasta materijalnih mogučnosti društva i izraz određenog stepena osvojenog bogatstva, pa čak i potrošačkog mentaliteta koji se javio kao jedna od neminovnih propratnih pojava narastanja proizvodnih snaga, ali ne treba, s druge strane, nijednog trenutka zaboraviti činjenicu da osam postoječih matičnih TV centara ne predstavljaju izraz

77