РТВ Теорија и пракса

nepravde, siromaštvo, porodične traume, a iznad svega večita anonimnost (znaš li ti ko sam ja? ponavljače akter drame u refrenu to pitanje u svakom sledećem susretu) odsustvo svakovrsne reputacije, gone ovog telom snažnog, a opet u duši ranjivog diva, da se preda i to poslednji put - skokom iz sopstvene kože. Sve se to da odgonetnuti na kraju drame, inače dok zbivanje traje sve je prilično neprozirno i paradoksalno, možda apsurdno, kako bi гекао Kami. Doduše, da nije uvodnih scena u kojima sam akter buduće drame preispituje svoj sopstveni alibi u društvu, krajnje anuliranu reputaciju - pitanjem: znaš li ti ko sam ja? (a da pri tom u njegovim očima ne blesne bes kao reakcija na ravnodušnost onih kojima je upućeno pitanje; ~idi s mirom”, kaže mu seljanka koja krčmi voće na pijaci) ne bi se ni mogao kasnije dekodirati logički tok postupka aktera drame, Ne bi se mogao, uostalom, razotkriti onaj neposredni i najpovršniji sloj motivacija za tako drastičan korak - za skok u smrt To, dakle, individualno unutrašnje opredeljenje, koje je sigurno dugo i spontano prerastalo u motiv za sadašnji tragični čin, ostaje onaj na površini događaja već od početka dobro uočen psihološki plan; i to je ona ma kako slabašna i krhka, mada jedina eksplicite naglašena karika komunikativne sprege gledalaca sa zbivanjem (autorom). Deio bi ostalo dugo nekomunikabilno i bez najavljene motivacije za određen tip „suludog ponašanja” normalnog čoveka, da nije te tako usput zagonetnim pitanjem postulirane psihološke podloge za sve što če se kasnije desiti. Njega, glavnog aktera drame sigurno pritiska kompleksan broj nevolja koje ukoliko ih ne nametne spoljna sredina - širi socijalni kontekst - ne može da proizvede bes na nesporazume kakve je glavni akter imao sa svojim kumom (ako se ne varamo u stepen srodstva) oko jedne cepanice pri zajedničkoj deobi plena, ili pak nesporazumi sa rođenom ženom u kuči oko sitnih kućnih briga. Junak svakako racionalizuje površnim razlozima ono što je dublja podloga njegovog unesrečenog bića, bacajući sav gnev na užu mikrosredinu za sve svoje frustracije i psihološke inhibicije koje je doživljavao u sudaru sa širom sredinom i zakonima koji u njoj regulišu životni proces uvek na štetu onih sa dna društvene lestvice. A to dno društvenog konteksta je baš ta socijalna ravan u čije tle je akter drame duboko ukopan; ta dublji sloj, ta podloga iz koje je izvedena dramska situacija svakako je širi socijalni kontekst čije se socijalne naznake lepo prelamaju na odnosima kao što je onaj između glavnog aktera i bogataša (kome kasnije džeparoš skida sat sa lanca) gde se na pitanje onih koji su niko i ništa u društvu - znaš li ko sam ja? umesto odgovora - čovek! odgovara prećutno - niko i ništa?

109