РТВ Теорија и пракса

kojima se pojavljuju dva Иса koja po svaku cenu treba da izbegnu jedno drugo? Intimistička dela, od Rasina do Čehova, tu nalaze, mogao bih reči svoju „ршш primenu”. Na kraju, ipak sve prolazi, čak konji i slonovi, ukoliko scena može da ih podnese, ali Rasin, sa svojim neizlečivo usamljenim strastima, i snagom reči, „prolazi” bolje. Ako se okrenemo samo prošlosti, Šekspir ili Cehov, neosporno dostižu Rasina svojom delotvornom Ijupkošču. 6. Mali ekran je lupa; on uvećava ili smanjuje. Šekspira uveličava, a Misea najčešče umanjuje. Pozorište i film proizvode efekte različite optike. 7. Na malom ekranu dobija se u dubini nikada u širini ili visini. Televizija ne podnosi ni stranu dvorišta, ni stranu vrta. 8. Prostorno, ako je slika smanjena, zvučnik „pojačava” glas koji vas kod kuče, ako se može reči, prati iz prostorije u prostoriju. Otuda nužno prisustvo teksta. Vremenski, ipak, vreme emitovanja je vreme slike. Što se tiče stvaranja osnovnog jezika, nekog rukopisa, pre svega treba, bar okvirno, odrediti i prihvatiti ugovore, pravila. „Reditelj” ne realizuje tekst, on daje opštu polaznu tačku, koja se negde zove „zvuk”, negde „slika”. On je, što se tiče samog delovanja, na raskrsnici puteva dveju civilizacija izražavanja. 10. Rasipanje je neprijatelj broj jedan slike. Televizijska dramaturgija traži ogoljenje; razvlačenje, usporenost, inserti, bilo kakvi dodaci, čine da emisije liče na one olupine starih brodova, koje, kao da su alge i školjke . učinile nepokretnima. Dobra emisija, sa zdravom podlogom, je bez naslaga. Sem u izuzetnim slučajevima, drama mora da bude tanana, brza, ne preterano duga.

128