РТВ Теорија и пракса

Slava Bardijevska

O RADIO-ZNACIMA

1. Žan Tardije (Jean Tardieu) je pisao o umetnosti radija: „Radio se nalazi na skali umetničkih vrednosti i umetničke tehnike na pola puta između čitanja u ćutanju, tj. knjige, i potpunog istovremeno vizuelnog i čujnog - otelovljenja čovekovog prisustva, tj. filma, pozorišta i uopšte svake vrste spektakla. S psihološkog gledišta on smešta slušaoca na pola puta između zatvaranja koje stvara „čitanje u sebi” i potpunog ispoljavanja koje stvara pozorište ili film.” 1 Imajuči u vidu materijalni kvalitet znaka i tipa semioma, estetička pradio-poruka nalazi se između književnosti i pozorišta. Sa prvom je vezuje poveravanje g lavne uloge značenjsko-stvaralačke funkcije verbalnom elementu, s drugim - višematerijalnost (različitost znakovne materije) i, s tim u vezi, sintetički karakter znaka. Oscilirajuči između te dve opozicije estetski radio-komunikat se ipak ne poistovečuje ni sa jednom od njih. Ispoljavanje odvojene prirode radio-znaka bilo bi dokaz estetičke različitosti te umetnosti - slušališta - od srodnih umetnosti i, možda bi omogučilo određivanje njene specifičnosti. Problem suštine radio-znaka u vezi je sa ispitivanjem zavisnosti koje postoje između njegovih osobina i vrednosti sadržanih u radio-delu, sa definisanjem veza između osnovnih elemenata dela - njegovom materijom, značenjima i umetničkim vrednostima i njihovim uzajamnim uslovljavanjima i implikacijama. Rezultati takvih ispitivanja mogu pružiti argumente za spor oko specifičnosti fonske umetnosti i „suštine radija” kojim je bio praćen razvoj radio-drame i s njom povezane teoretske refleksije. Taj spor koji se odnosi na kvalitet i funkcije svih komponenata zvučnog dela i dalje je živ. Stalno se traži osobenost zvučne ekspresije, njene odvojenosti od izražajnih sredstava drugih, radiju srodnih umetnosti, kao i formula koja če definisati „suštinu radija” u oblasti forme, čak i sadržaja. Stalno traje spor čiji su.predmet:

1 Cit prema: J6zef Mayen, Radio a Literatura, Warszawa 1965.

123