РТВ Теорија и пракса

doslovnog akustičkog zvuka. Tako, dvojnost radio-znaka i njemu odgovarajuća dvojnost vizije predstavljenog sveta u radio-delu, mora da bude praćena sličnim odvajanjem i diferencijacijom slušaočevog stava. Čulni akustičH zvuk koji nosi motivisana značenja zahteva drugačiji način dekodiranja od arbitrarne, pojmovne reči. Dodajuči pojmovne predstave rekonstruisanim optičHm iluzijama (i slikama), koje su podsticane akustičHm zvukom, percepcioni mehanizam čoveka ispoljava sinestetičku sposobnost spajanja raznorodnih podstreka putem njihovog ravnomernog mešanja i rasturanja njihove kvalitativne različitosti. U aktivnom činu prijema nastupa dopunjavanje izolovanih vrednosti koje potiču iz raznih receptora, pa čak i njihovo uzajamno zamenjivanje (na primer: dovođenje u vezuboje sa temperaturom). Estetičke posledice ove naročite osobine Ijudskog opažanja pronalazimo u Ingardenovoj (Ingarden) koncepciji književnog dela i dela drugih umetnosti kao intencionalnih produkata čije ostvarivanje naštupa preko mnoštva individualnih konkretizacija. Elementi koje je Ingarden izdvojio: „neodredljivo mesto” komada koje zahteva ispunjenje, „shematizovani izgledi predmeta”, „držani jedino u pripravnosti” i čekajuči na jednokratno opredmečenje u intelektualno-imaginarnom prijemu, kvazirealnost rekonstruisanih filmsHh predmeta koji se pojavljuju opažajno uz pomoč „optičHh izgleda”, ali koji obavljaju funkciju reprodukovanja i reprezentovanja (slično pozorišnoj umetnosti) - svi ovi pojmovi zadržavaju svoju važnost u odnosu na radio-deio. I u radio-delu pronalazimo nenarušen sloj zvučnih jedinica i jedinica smisla, dok u sloju shematizovanih slika dolazi do delimične konHetizacije koja se ostvaruje uz pomoč „zvučnih slika”, „slušnih predstava” (analogija do pozorišnih i filmsHh „vizuelnih izgleda” i „očiglednih predstava”). Kao i u pozorišnom i filmskom delu - koje Ingarden tretira kao fenomen na granici literature - i ovde se poslednji sloj razlikuje od književnog svojstvenom konHetnošću koja delo čini kvalitativno različitim od literarnog; fonsH karakter te konHetizacije takođe ga razlikuje od pozorišnog i filmskog dela zasnovanog na vizuelno-zvučnoj konHetizaciji. Zahvaljujuči sopstvenoj strukturi i sopstvenom načinu stvaranja značenja, radio-komad na samo sebi svojstven način angažuje pažnju slušaoca dajuči joj zadatke koji se razlikuju od onih sa kojima treba da izađe na Haj čitalac ili pozorišni ili filmsH gledalac. Književna vizija je linearna vizija, iznutra čvrsta, čiji

134