РТВ Теорија и пракса

Očigledno je da broj „domaćinstava” (slika 1) ne može da bude potpuno identičan sa brojem „korisnika koji plaćaju pretplatu”. Dakle, crno-beloj televiziji je za prodor u 75% domačinstava trebalo trećina vremena manje nego radiju, a izgleda da će televiziji u boji trebati još manje. Mnogostruki činioci uzrokuju ovo übrzanje. Ovde ne bismo mogli da ih analiziramo. Ipak, ostavljajuči po strani kvalitet prikazanih emisija, nema sumnje da su udobnost, sveprisutnost, razumne cene i povremeno uvođenje novina (Program Nezavisne Televizije, program BBC-2, boja) odigrali značajnu uiogu. PRODOR RADIJA I TELEVIZIJE U ŠKOLSKE INSTITUCIJE Slika 3. nastoji da pokaže paralelni prodor sredstava masovnih komunikacija u škole. Jasno se vidi u kojoj su meri škole opremljene radiom, televizijom u crno-beloj tehnici i televizijom u boji. 2 Povodom slike 3. mogu da se stave sledeće primedbe: a) Svaka od glavnih krivulja prati formu ~S” koja se već zapaža na siici 2 osim savijanja krivulje radija na početku 1930. godine. b) Krivulja televizije predstavlja prijem u crno-belom kao i u boji iako je posle 1971. godine prodor televizije u boji skoro potpun. c) Počev od nastanka svakog od ovih sredstava da bi prodrli u 75% škola trebalo je: za radio 29 godina (1924-1953); za televiziju oko 17 godina (1957-1974) a prema procenama televiziji u boji biće potrebno 13 godina. d) Slika 3. sadrži četvrtu krivulju koja označava prodor magnetoskopa sa kasetama u obrazovne institucije. Ovakvu krivulju nije bilo moguće dati na slici 2: upotreba magnetoskopa vrlo je retka: prema procenama (koje ne moraju da budu tačne) 2% porodica poseduju najnovije

2 Podaci su uzeti iz izuzetno kompletne arhive „Saveta školskih programa radija i televizije u Velikoj Britaniji" koji tesno sarađuje sa obrazovnim službama BBC. Ipak, cifre koje se odnose na televiziju ne prave razlike između institucija koje primaju emisije BBC i onih koje gledaju i obrazovne programe ITV ili samo obrazovne sadržaje IT\ 7 .

146