РТВ Теорија и пракса

osvoji vlast, te 2a vreme svoje kratkotrajne vladavine nije rizikovala da se liši kontrole nad najmoćnijim komunikacionim kanalom u informaciono-komunikacionom sistemu Indije. Najveća promena u političkom ponašanju radija je zabeležena takođe tek nedavno. Pretposlednji opšti izbori 1977. godine su period u kome su po prvi put političke partije koristile i radio u predizbornoj kampanji. Izgieda da je time stvoren presedan i za übuduće. Uspostavlja se praksa da AIR stavlja svoje mikrofone na raspolaganje političkim liderima u vreme i u obimu koje odredi glavni Komesar izbora. U pojedinim saveznim državama na ovaj način u javnu političku komunikaciju su stupile i druge, osim več dve spomenute političke partije, što je u direktnoj zavisnosti od toga sa kolikim je brojem poslanika određena stranka zastupljena u lokalnim organima vlasti i vladama. Međutim, uz sve već iznete činjenice, možemo se složiti sa indijskim ekspertima u oceni da je direktno obračanje biračima (turneje, mitinzi itd.) za sada efektniji vid poiitičke propagande u poređenju sa korišćenjem radija. E KSPERIME NTI SA TELEVIZIJOM Bez obzira što je ovakav naslov provokativan, autor smatra da je dopustiv. To se neče verifikovati samo opisom zbivanja oko primene ovog medija, koji će uslediti. Svesno, time se želi narušiti ona klasična predstava koju u našim glavama automatski izaziva izraz „televizija”. Jer, u indijskim uslovima reč je 0 tek marginalnoj prisutnosti televizije u nacionalnom informaciono-komunikacionom sistemu. Ona je nepoznanica za ogromnu večinu građana u tom društvu, ne samo u smislu komunikacionih mogućnosti koje potencijalno poseduje, već i po tome kako uopšte izgieda. Pravoj Indiji, to jest indijskom selu, tek predstoji „televizijski šok”, pojava malih slika koje dolaze u kuču neznanim putevima. Autor je sklon da postojeću infrastrukturu i procenjeni milion televizijskih pretplatnika posmatra tek kao golemi društveni eksperiment sa novim masovnim medijem. Formalno, televizija je kao samostalna izdvojena iz Sveindijskog radija 1976. godine, pod nazivom „Doordashan” (Dalekozor). Međutim, u Delhiju je ona viđena daleko ranije - još 1959. godine! „Nju Delhi je bio domaćin Generalne konferencije Uneska 1956. godine. Jedna od najvažnijih odluka bila je

160